“Tuzlanski pozorišni dani 2025.” godine okončani su sinoć u ozračju istinske umjetničke svečanosti, pred brojnom publikom koja je tijekom festivala još jednom potvrdila koliko je važna i živa tradicija teatarske umjetnosti u Tuzli. Završna festivalska noć donijela je predstavu “Totovi” u produkciji Hrvatskog kazališta Pečuh.
Prije početka izvedbe upriličena je ceremonija dodjele festivalskih nagrada, čime je na dostojanstven način zaokruženo još jedno uspješno izdanje “Tuzlanskih pozorišnih dana”.
Dodijeljena su priznanja za najbolju predstavu, glumačka ostvarenja, dramaturgiju i glazbu, a laureati su nagrađeni za umjetničku izvrsnost i izuzetan doprinos teatru.
Prije no što se krenulo s nagradama iz natjecateljskog dijela programa, uručena su specijalna godišnja priznanja Narodnog pozorišta Tuzla, i to ansamblu predstave “Žene u crvenom” kao najgledanijoj predstavi u prethodnoj sezoni, te glumcu Elvisu Jahiću, najnagrađivanijem glumcu kolektiva u prethodnoj sezoni.
Stručni žiri su činili troje velikih profesionalaca na polju kazališne umjetnosti: Šejla Šehabović – direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti, Dušanka Belada Bošković – redateljica i Mehmed Porča – izvanredni profesor na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Žiri je birao između četiri izvrsne pozorišne predstave: “Mala”, rautorica Emine Kovačević-Podgorčević, Emine Omerović i Nedžme Čizmo, u ežiji Lajle Kaikčija i u produkciji Bosanskog narodnog pozorišta Zenica; “Tri boje cvekle”, autorice Nejre Babić Halvadžija, u režiji Irene Popović Dragović i produkciji SARTR – a; “Hasanaginica”, Ljubomira Simovića, u režiji Dušana Tuzlančića i produkciji Gradskog pozorišta “Semberija” Bijeljina i “Marlene Dietrich: Pet tačaka optužnice”, autora i reditelja Harisa Pašovića i u produkciji Narodnog pozorišta Sarajevo.
Nagrada “Radoslav Zoranović” za najboljeg glumca po izboru stručnog žirija dodijeljena je glumcu Enesu Salkoviću, za ulogu Malika u predstavi “Mala” u produkciji Bosanskog Narodnog pozorišta Zenica.
Prema pojašnjenju stručnog žirija, Salković utjelovljuje traumu oca vojnika u izgubljenom ratu. Lik gradi isprva diskretno, malim promjenama u pokretu i glasu, zatim pojačava ritam i naglašava pauze – da bi u krešendu (koji izvodi istovremeno s kulminacijom!) iskoristio iznimmno nesuglasje između emocije i teksta, pokazujući nerješivu ljudsku poziciju inzistiranja na uvjerenju u trenu kada ga realnost demantira. Bol koju pritom prenosi na sceni je neporeciva.
Nagrada “Radoslav Zoranović” za najbolju glumicu po izboru stručnog žirija dodijeljena je glumici Mirjani Karanović, za ulogu Marlene Dietrich, u predstavi “Marlene Dietrich: Pet točaka optužnice”, u produkciji NP Sarajevo.
Na razini govora, gestikulacije i pokreta Karanović izravno, u jako discipliniranom i utišanom izrazu, prenosi značenje mita u kulturi. Impresivna umjetnička izvedba ovdje kontrolira raskošni talent. Birajući iz obilja vlastitih mogućnosti ograničena sredstva i inzistirajući na nježnom i zatomljenom, Karanović izvodi začudan i rijedak glumački podvig.
Najnagrađenija predstava ovogodišnjih “Tuzlanskih pozorišnih dana” je predstava “Tri boje cvekle”, osvojivši najveći broj priznanja:
– nagradu za najbolju predstavu po izboru publike
– nagradu “Asim Horozić” za najbolju muziku
– nagradu “Nijaz Alispahić” za najbolju dramaturgiju
– nagradu “Radoslav Zoranović” za najbolju predstavu u cjelini, po izboru stručnog žirija.
Time je potvrdila status istinskog festivalkog favorita.
Libreto i glazbena dramaturgija Jelene Novak u predstavi Tri boje cvekle otvara prostor za inovativan pristup korištenju glazbe u teatru. Djelo je definirano kao „opera za vokalno-instrumentalni ansambl, elektroniku i kućne aparate“ . U glazbenom se smislu ova drama razvija u stvarnom svijetu, svijetu elitne i popularne kulture, u sukobima skrivenih emocija i pulsirajućeg, biološkog ritme življenja i umiranja. Ovo izuzetno glazbeno ostvarenje pokazuje raskoš mogućnosti suvremenog teatra u najboljem smislu.
Od teksta Neira Babić Halvadžija, do glazbe i režije Irene Popović-Dragić predstava „Tri boje cvekle“ pokazuje sinergiju, funkcionalnost i hrabrost izbora elemenata. Bjelodan je ovdje kontrapunkt između emocija i muzike i zapravo se dramska napetost brižljivo stvara na liniji pitanja što radi glazba u tragediji? Izmještenost na kojoj se ovdje insistira pokazuje nam namjeru, umijeće i znanje i prenosi emociju koju, zahvaljujući izabranom postupku, nije moguće banalizirati.
Opera za vokalno-instrumentalni ansambl, elektroniku i kućne aparate na razini libreta, glazbene dramaturgije, scenografije, kostimografije, glume i scenskog pokreta fukcionira kao cjelovito i iznenađujuće inovativno umjetničko djelo. Ovaj pothvat izvode, odvojeno i istovremeno, glumci, pjevači i glazbenici, stvarajući ansambl uigran do mjere u kojoj je za njih moguće da scenskim postupcima prenesu opća mjesta osobne tragedije u svedenoj formi. Predstava zahtjeva potpuni angažman publike i precizno pogađa bolno i oslobađajuće mjesto iznad patetike a mimo svake hermetičnosti.
Ovogodišnji festival još jednom je potvrdio Tuzlu kao prostor susreta, dijaloga i slobodne razmjene ideja među umjetnicima iz regije. Profesionalnost kolektiva NP Tuzla, medijska pokrivenost i prije svega podrška publike, pokazuju sve veći interes koji festival iz godine u godinu privlači.
Zatvaranjem “Tuzlanskih pozorišnih dana 2025.” simbolično se završava još jedno poglavlje posvećeno teatru, ali ostaje snažan poticaj za nova stvaranja, nova preispitivanja i novu umjetničku hrabrost kojoj se radujemo već naredne godine.
