Na današnji dan, 18. studenog 1991. pao je Vukovar. Hrvatski branitelji su 87 dana pružali otpor višestruko nadmoćnijem agresoru. Poginulo je najmanje 2717 hrvatskih branitelja i civila.
Danas, 34 godine poslije, cijela je Hrvatska u Vukovaru. Emocije su još žive, a mnogi i dalje s tugom traže svoje najmilije.
U Koloni sjećanja 125 tisuća ljudi odalo je počast stradalima u herojskoj obrani grada i nezapamćenim zločinima nakon okupacije.
Na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje iz Vukovara su poslane poruke o jedinstvu i temeljnim vrijednostima na kojima je nastala hrvatska država. Poručeno je da je Vukovar za Hrvatsku svetinja i da se vrijednosti Domovinskog rata ne smiju zaboraviti.
Istaknuto je i kako je ove godine bilo pokušaja da se Vukovar pretvori u prostor podjela i ideoloških sukoba, no građani i branitelji to nisu dopustili. U koloni su, kao i 1991., zajedno hodali pripadnici različitih postrojbi, ratni veterani, stradalnici i njihove obitelji – bez raskola i bez podjela.
Naglašena je i treća ključna poruka: potraga za nestalima ne prestaje. Još se traga za više od 1740 osoba, a državni vrh i institucije ponavljaju da će ustrajati i u pronalasku svih odgovornih za ratne zločine.
U koloni je bilo mnogo mladih koji poručuju da znaju što se u gradu dogodilo – uče ih roditelji, škole i društvo.
Mladi roditelji ističu da se sjećanje prenosi od najranije dobi, a ratni veterani naglašavaju da je njihova dužnost istinu prenijeti novim generacijama. Jer Vukovar, poručuju, nas uči koliko je velika cijena slobode.
Na začelju kolone i ove su godine bili navijači hrvatskih klubova, koji su poručili jedinstvom i dostojanstvom da se većina njih ne smije etiketirati zbog postupaka pojedinaca.
Šibenski biskup Tomislav Rogić predvodio je misu na Dan sjećanja na žrtve Vukovara na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, poručivši da je Vukovara zbog strašnih stradanja koja su pretrpjeli grad i njegovi stanovnici, postao poseban, više od svog imena i izaziva duboko suosjećanje boli, ali i ponosa.
“Spomen na stradanje grada, njegovih stanovnika, naroda, čovjeka. Sjećanje na nevolju, muku, patnju, ono kad su narod biblijskom slikom ujedale ljutice. Ali ne zmije kao Izraelce na putu u Obećanu zemlju, nego granate, mine, ispaljeni metci agresora, osvajača, rušitelja, a još više neshvatljiva, neobjašnjiva mržnja koja razara, uništava i gazi ljudsko dostojanstvo u ime nekih svojih ciljeva, sve pretvara u nečovječnost, u pakao u odsutnost smisla, dobrote i ljubavi”, rekao je u propovijedi biskup Rogić.
Što onda ostane od života, upitao je, dodavši:
“Zbog svega toga što pretrpi, Vukovar postade poseban. Postaje više od svoga imena kojim bi se zvao jedan grad. Jednostavno traži da se prema njegovu spomenu i sjećanju odrediš, sjetiš, pomoliš, uspomenu čuvaš i bdiješ da se to nikada više ne dogodi. Nigdje, ni u tvojoj, ni u mojoj duši”, rekao je mons. Rogić.
Večeras, u 18.11 sati, oglasila su se zvona crkava u Hrvatskoj, na inicijativu franjevačkog samostana u Vukovaru nazvanu “Zvon za Vukovar”.
Inicijativa je to fra Ivice Jagodića, nekadašnjeg gvardijana i župnika Župe svetih Filipa i Jakova iz Vukovara, kako bi sva crkvena zvona diljem Hrvatske zazvonila u znak sjećanja na žrtvu Vukovara.
To je poziv na molitvu za sve stradale, ali i počinitelje zločina.
