Povedu baba i djed jedne prilike rođaka Borisa i mene u goste kod jedne naše rodice. Ta rodica i njen muž imaju jednu kćerku koja je malo mlađa od nas i koja je uživala i u statusu jedinice i u finansijskom statusu svojih roditelja. Imala je sve, pa je posjeta njoj bila kao posjeta muzeju s tim da se za ulazak u muzej mora platiti i na to sve ništa tamo ne smiješ ni pipnuti, a svaku stvar naše male rodice smiješ i dirati i koristiti i još na to sve počaste te raznim delicijama, kud ćeš bolje…
Tih smo dana u školi iz predmeta poznavanje prirode i društva radili reljef. Učiteljica nam je obezbijedila neko kao plitko sanduče napravljeno od drveta, a u sandučetu bio je pijesak. Mi smo grupno po površini pijeska prstom napravili rijeku, ofarbali je plavom, vodenom bojicom, pa smo nakidali grančica i ubadali ih oko rijeke kao imitaciju drveća i niskog rastinja, neko je od kartona kod kuće trebao napraviti mini školu, neko kućice koje su u blizini škole… Svako je imao svoj dio zadatka. Reljef je ispao savršen našim udruženim snagama i svi smo dobili dobre ocjene. Uglavnom ocjene su upisane u danu, a mi smo baš zbog tih dobrih ocjena i povedeni u goste.
Svi odrasli su bili na gornjem spratu, a soba naše male rodice nalazila se u prizemlju. Njoj se nešto nije ni dalo igrati s nama, pa smo se sami zabavljali njenim imetkom pazeći da šta ne pokvarimo. Onda smo malo prošli kroz sobe igrajući se rata i otkrili nešto nevjerovatno – oni u kupatilu imaju reljef. Vratili smo se u sobu i zatražili vodene bojice. Uzeli smo i njene igračke – male, plastične, domaće životinjice plus ogradu koja se montirala i koja je došla u setu sa tim životinjama. Ispred kuće smo nakidali grančica i pravac natrag u kupatilo da reljefu damo malo života. Mala rodica je uredno ležala u svojoj sobi i igrala igrice. Kako smo samo Boris i ja bili ponosni na naš reljef… Ubrzo je uslijedio šok kada smo pozvali rodicinog tatu da vidi urađeno i da nam po prirodi stvari udijeli koje bravo. On nam je objasnio da je to pijesak za njihovu mačku kao i to kako mačka tu zapravo ima svoj prirodni zahod za kad je stisne. Naši su bili valjano ljuti, a mi smo osmolili svoje nosiće i vratili se kući uzdrmanog ponosa svjesni da postoji toliko toga o prirodi društva što moramo pod hitno naučiti kako ne bismo ubuduće ispadali budale po tuđim kupatilima.
