Velika Gospa ili svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Maije, slavi se 15. kolovoza, kada vjernici diljem Bosne i Hercegovine i cijele Europe hodočaste u marijanska svetišta.
Posebno će danas biti na Breškama. Breške su jedna od hodočasničkih župa, a Gospi Brežačkoj vjernici se stoljećima utječu za obitelj, zdravlje i mir među ljudima
Breške su nadaleko poznate i prepoznatljive kao mjesto slavljenja blagdana Velike Gospe, a bez obzira koliko ljudi odlazilo odavde zbog posla ili drugih razloga, Breške su uvijek bile i ostale mjesto povratka i života. Uostalom, tome svjedoči i povijest Župe, jer punih je dvjesto godina (1823./24.) da su Breške samostalna kapelanija.
Velika Gospa je blagdan kad se katolički vjernici prisjećaju dogme svoje vjere da je Blažena Djevica Marija, po završetku zemaljskog života, dušom i tijelom uznesena u slavu neba, u društvo sa svojim uskrsnulim sinom Isusom Kristom.
To je, kako vjeruju katolici, završnica njezina Bogu predanog života, vrhunac i cilj kojem je okrenuta svaka ljudska egzistencija.
Nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je 1. studenoga 1950. papa Pio XII., a službenom proglašenju prethodila je duga tradicija slavljenja, stara kao i samo kršćanstvo.
Na blagdan Velike Gospe vjernici slave i hodočaste u mnogobrojna marijanska svetišta u velikom broju država, ponajviše u Europi i Južnoj Americi.
Majku Božju katolički vjernici prepoznaju i u slikama iz Staroga i Novoga zavjeta.
U Starom zavjetu, na početku Biblije – kad su Adam i Eva pali u grijeh nepovjerenja prema Bogu i sagriješili – nasuprot zmiji, simbolu zla i đavla, Bog podiže znak žene koja će s plodom svoje utrobe zmiji zgaziti glavu.
Novi zavjet, pak, u posljednjoj knjizi Biblije, Apokalipsi, otkriva veliki i strašni znak zmaja, a nasuprot njemu je znak žene, simbol nježnosti i ljubavi, dobrote i ljepote. Žena je trudna, ona je nositeljica života, donosi nadu u budućnost.
U Hrvatskoj je dugovječna tradicija štovanja Blažene Djevice Marije, čemu svjedoče brojne crkve, samostani, molitve i pjesme posvećene Gospi još od najranijih dana hrvatske povijesti.
Pouzdajući se u njezin nebeski zagovor, častili su je iz zahvalnosti kao “kraljicu Hrvata”, a zazivali su je i “fidelissima advocata Croatiae” (najvjernija odvjetnica Hrvata).
