Svake godine, 2. kolovoza pješice odlazimo na Gradovrh, hodočastimo na ovo sveto mjesto natopljeno fratarskom krvlju. Vraćamo se našim korijenima, nosimo sliku Gospe Gradovrško-bačke baš onako kako su je nosili naši preci bježeći, zbog strahota ratova, s ovih prostora.
Trag i prostor ove svete zemlje na Gradovrhu podsjeća nas svaki put da je ovdje bio Franjevački samostan, da su u njemu živjeli franjevci koji su mučki ubijeni, ali da je duboka povijest ovog prostora jer su franjevci ovaj prostor životno činili bogatim.
U 16. i 17. stoljeću Franjevački samostan na Gradovrhu bio je žila kucavica vjerskoga, kulturnog i prosvjetnog života s velikom crkvom i Učilištem na kojem je predavao i prvi pisac na narodnom jeziku u BiH fra Matija Divković. Gradovrh je najsvetije i najimpresivnije mjesto sjeveroistočne Bosne i po tome što su franjevci, kada su bili protjerani iz Zvornika i Gornjih Soli odnosno Gornje Tuzle, sa sobom donijeli na Gradovrh (1541. godine) čudotvornu sliku zvorničke Gospe, pred kojom su se molili ne samo katolici, nego i narodi drugih konfesija.
Procesija predvođena križem i replikom slike Gospe Gradovrško-bačke je u jutarnjim satima krenula od crkve u Solini. Vjernici su zajedno s franjevcima molili svetu krunicu, a nakon što su stigli na Gradovrh započeo je ispit savjesti i sveta ispovijed.
Svečanu svetu misu predvodio je fra Franjo Ninić, župni upravitelj Župe Zvornik-Srebrenica.
U svojoj, veoma nadahnutoj propovijedi podsjetio nas je na veličinu i ljepotu ovog povijesnog mjesta kao i na sam blagdan Gospe od Anđela koju danas slavi Katolička crkva.
“Ovo mjesto je vezano uz povijest, uz nazočnost i uz djelovanje bosanskih Franjevaca sve do kraja Bečkih ratova. Ovdje na ovom mjestu, slijedeći Franjinu karizmu, slijedeći Franjin način života, prilagođeno u ovom našem ovdje bosanskom kontekstu, živjela je zajednica fratara. Čak je jedno vrijeme bilo mjesto i odgoja za mlade, a samostan je bio posvećen Svetoj Mariji. To doba Bečkih ratova, bilo je jedno tragično vrijeme za život i djelovanje bosanskih Franjevaca pa i bosanskih katolika. Zbog različitih tadašnjih ratovanja veći dio i Franjevaca i naroda odavde je zapravo otišao i odavde su odnijeli i ovu sliku radosne gospe Gradovrške u Bač gdje se ona i danas nalazi. Naš povratak i hodočašće koje pravimo od Solinske crkve do ovdje jedna je vrsta našeg stalnog poziva na povratak na ovo mjesto”, ističe fra Franjo Ninić kroz svoju propovijed.
Gradovrh je prostor u kojem se događao franjevački život, franjevačko iskustvo za sva vremena.
“Mi danas živimo ovdje i kao narod i kao fratri i nosimo to stalno iskustvo odlaska, stalno iskustvo seljenja, bilo na zapad, bilo negdje, stalno imamo osjećaj da nas je sve manje, da postajemo ono što je Porcijunkula, da smo samo komadić nečega, komadić franjevačkog reda, komadić našeg naroda. Imamo stalno osjećaj da se stišava i naš glas u svijetu, da se stišava naše svjedočanstvo, da postajemo nekakva zajednica možda bez lica, bez identiteta, bez veza sa poviješću, sa našim vlastitim korijenima. I ovo naše malo hodočašće iz Solinske crkve do ovdje treba nas podsjetiti i uvjeriti i nekako natjerati da se vraćamo tim našim geografskim i duhovnim korijenima, da se vraćamo onome elementarnome, onoj poruci koju je nam je ostavio Franjo sa iskustvom malenosti, iskustvom odnosa prema prirodi, prema drugom čovjeku, sa svim onim što smo mi u današnjoj kulturi brzine progresa zapravo zaboravili”, pozvao je fra Franjo.
Zamolio je zagovor svetog Franje, zagovor Gospe od Anđela, zagovor Gospe Gradovrške da u svim ljudima učvrsti nadu da ćemo se vratiti tim svojim dubokim korijenima koji su ovdje zasađeni.
Današnji odlazak na Gradovrh poziv je da živimo svoj kršćanski život, ponovno povezani sa našom velikom tradicijom, sa velikom duhovnošću svetoga Franje iz Asiza.
Procesija koja je išla prema Gradovrhu putokaz je da sačuvamo naše međusobne veze i sa Bačom gdje je jedan dio našeg naroda i naše duhovnosti zapravo otišao.
Jer samo tako, čuvajući našu povijest i vraćajući se ovdje sigurno ćemo i u budućnosti na Gradovrhu slaviti Gospu od Anđela, slaviti Euharistiju, s nadom da će Isusova poruka i poruka svetog Franje sve nas nekako preodgojiti iz ovog megalomanskog i materijalističkog svijeta i napraviti od nas nove ljude.
M. N.
