Kada je početkom 2018.godine Vlada Federacija uputila prijedlog izmjena zakona o PIO/MIO na Parlament Federacije BiH koji je usvojio te izmjene, bio je to nevjerojatan udar na demokraciju i ljudska prava koji je Federaciju BiH upisao kao jedini subjekat u Europi koji je usvojila takav zakon čime se (dokazano) krše temeljna ljudska prava i druga demokratska prava.Takav pokušaj nije zabilježen niti u entitetu RS(istina poslije presude suda) niti u bilo kojoj drugoj državi u okruženju ili Europi. Srećom, nakon presude Ustavnog suda FBiH, u izmjenjenom zakonskon rješenju ta nezakonitost je prekinuta, te je omogućeno da i umirovljenici mogu raditi ne gubeći stečena prava.
Posebno je pitanje zašto je upravo ova mogućnost toliko često komentarirana u javnosti? Ovo pitanje je neophodno sagledati sa raznih aspekata.
Prije svega, važno je znati da mirovina predstavlja zakonom definiranu naknadu koju je pojedinac stekao nakon određenog broja godina rada, a na način kako je to regulirano zakonom. Može se reći i da mirovina koju umirovljenik prima predstavlja „povrat„ uloženih sredstava koji je je svaki uposlenik uplaćivao tijekom svoje radne karijere sa ciljem nesmetanog primanja mirovine do kraja života. Iako se od strane vladajućih tako predstavlja, mirovina nije milostinja države ili socijalno davanje, nego nešto što je zarađeno tijekom svog radnog vijeka. Svaki umirovljenik ima neotuđivo pravo nesmetanog uživanja mirovine koja ima tretman privatne stečevine,imovine, u EU i svaki pokušaj da se to pogrešno tumači predstavlja spin koji na neprihvatljiv način predstavlja neuspio pokušaj vlastodržaca da to pitanje predstave kao odraz njihove dobre volje i velikodušnosti koju oni daju onima koji su mirovinu zaradili poštenim radom. Svako ometanje navedenog predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i diskriminaciju po osnovu godina.
Velika sramota koja je tim povodom (a posebno čudi neosjetljivost umirovljenika za ovo pitanje pa čak i prihvačanje pogrešnog tumačenja prava na mirovinuu) nanešena kao i šteta uživaocima mirovine na našu veliku sreću ispravljena je odlukom Ustavnog suda kojom je pomenuti zakon i član 116. Izmjenjen zbog kršenje ustavnih odredbi.
Ali, tu se nisu rješili izazvani problemi od strane neodgovornih lica na odgovornim funkcijama nego se na sve moguće načine nastoji onemogućiti nadoknada štete koja je tom prilikom nanesena. Takav pristup i ne čudi kada se shvate okolnosti koje su i dovele do, na ovaj način donesenog, neustavnog zakona.
Jedan elektronski medij je o ovom pitanju pisao nekoliko objektivnih i kvalitetnih tekstova, ali kao da je sve to ostalo „mrtvo slovo“ ili još slikovitije rečeno bio je to „pucanj u prazno„. Jer, kako drugačije shvatiti izjavu jednog od anketiranih u tom tekstu po kome ne treba dozvoliti umirovljenicima da rade jer to tobože sprječava zapošljavanje mladih. Ta izjava je netočna i u njoj se karikaturalno govori o onima koji, eto, nisu radili ništa u svom životu pa mogu da rade, dok oni koji su se naradili, kao npr. rudari, zidari, radnici u pogonima (iako izuzetno poštujem rad pomenutih radnika, njihov trud i težinu njihovog posla), ali o tome se ovdje ne radi.
To je slika spina koji je višekratno ponavljan u javnosti kako bi se osramotili i istakli na rub srama oni koji su se zalagali da se nanesena nepravda usvajanjem neprihvatljivog zakona ispravi.
Dakle, o čemu se ovdje radi?
Presudom Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine od 12.11.2019 godine, utvrđeno je da član 116. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju, koji se odnosi na obustavu isplate mirovina u slučaju sticanja statusa osiguranika u obveznom osiguranju nije u skladu s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. U skladu s tim, korisnici mirovine ostvarene prema Zakonu o PIO/MIO, s izuzetkom korisnika porodične mirovine, mogu istovremeno primati mirovinu i imati status osiguranika u obveznom osiguranju. Nadalje, korisnici koji su mirovinu ostvarili prema Zakonu o prijevremenom povoljnijem umirovljenju branitelja ne mogu istovremeno primati mirovinu i biti u obveznom osiguranju.
Iz navedenog teksta jasno je da se mogućnost rada odnosi na ograničen broj umirovljenika ( potpisnik ovih redova ne radi i ne koristi tu mogućnost). Ovdje je ključno pitanje stav i odnos prema potrebama poslodavca. Niti jedan normalan poslodavac neće zaposliti umirovljenika ako može zaposliti mladog čovjeka istih ili odgovarajućih kvaliteta, a da ne pominjem bolje kvalitete. Dakle, poslodavac, je taj koji odlučuje kakav profil uposlenika mu je potreban. Iz ovoga proizilazi da zapošljavanje umirovljenika ne predstavlja prepreku zapošljavanju mladih. Kad već govorimo o ovom aspektu koji predstavlja spin naglašavam da sam svakako za prioritet zapošljavanja mladih ljudi i sa naglašenom željom da ovaj zakon ne bude smetnja (niti to jeste) njihovom zapošljavanju. Na stranu što u slučaju zapošljavanja i umirovljenik uplaćuje sve doprinose kao i svaki drugi uposleni tako da plaća dvostruko sve doprinose. Nije zgorega spomenuti da pojedine članice EU stimuliraju formiranje firmi u kojima, od portira do direktora, rade umirovljenici, ali o tome drugi put.
Vjerujući da je PIO/MIO u ozbiljnim problemima koji su po uvjerenju dobro informiranih posljedica maćehinskog odnosa prema PIO/MIO fondu kao i prema imovini kojom je PIO/MIO kroz dugi niz godina, u ime i za ime umirovljenika, upravljao. Svakako da je i odlazak mladih, nesređeno političko stanje i nepovjerenje, nedovoljno poticajna politika razvoja privrede dovelo do toga da imamo broj umirovljenika i zaposlenih u vrlo kritičnim okvirima, što je ispod granice održivosti fonda. Isto tako je činjenica da su umirovljenici najmanje odgovorni za ovako stanje koje će zasigurno njih dovoditi u sve teže stanje.
Nikako se ne može izbjeći pitanje kakva je struktura umirovljenikka i je li možda država socijalne potrebe (koje je trebalo rješavati, što nije upitno) stavila pod kišobran mirovinskog fonda. Bilo bi potrebno znati i da se utvrde okolnosti kao i koliki je procent onih koji su sa 15 godina staža umirovljeni, zatim onih sa 30 godina staža i konačno onih sa punom mirovinom.
Konačno da naglasim kako se zalažem za mirno i dostojanstveno uživanje pravedno zarađene mirovine, zatim za ostanak mladih, a to znači da ovdje mogu da im se stvore sve pretpostavke za rad te da ostvaruju svoje životne potrebe, za transparentan i fer odnos države prema svakom pojedincu i svakom pitanju od životnog intersa za sve nas, za poštivanje ljudskih prava, za razvoj BiH i napredak na putu euroatlantskih integracija, za primjenu iskustava drugih država po ovom izuzetno važnom i osjetljivom pitanju, odgovorno ponašanje zaduženih za pitanje umirovljenika od zakonodavca do onih koji sporovode taj zakon i upravljaju imovinom koja je stečena uloženim sredstvima iz doprinosa uplaćenih za PIO/MIO, za aktivniju ulogu umirovljenika (koji su najbrojnija populacija i koja predstavlja snagu koje oni sami nisu svjesni) po svim društvenim pitanjima.
Važno je znati, naglasiti i upamtiti da izmjenjeni zakon o PIO/MIO, kao i posljedice pogrešne primjene zakona prvenstveno su nanjeli financijsku šteti državi zbog manje uplaćenih doprinosa kao i zbog brojnih sudskih sporova, dok izmijenjene odredbe zakona ni na koji način ne utječu niti sprječavaju zapošljavanje mladih, niti se ovo može koristiti kao izgovor za sve neuspjele politike vladajućih kojima bi se privukli investitori, otvarala radna mjesta i zapošljavali mladi, niti se spinovanjem može skrenuti pažnja s neustavnih odredbi zakona koji je vlast usvojila.
M. D.
