Kultura nas uvijek oplemenjuje i donosi posebne radosti. Tako nas je nedavno obradovala vijest da je Tuzla, odnosno Bosna i Hercegovina dobila Društvo književnika Littera Salinea. Odmah nakon osnivačke Skupštine, u Društvu su objavili natječaj za najljepšu neobjavljenu pjesmu, a nagrada Zlatna trešnja postat će trajni čuvar imena i djela istaknutog bosanskohercegovačkog književnika Mirsada Bećirbašića koji nas je iznenada napustio. Toliko je ostalo ciljeva i planova kojima je Bećirbašić želio još više obogatiti kulturnu i književnu scenu u našoj zemlji, tako da je pokretanje ovakve nagrade logičan slijed.
O ovom velikom književniku i nagradi Zlatna trešnja razgovarali smo s Jagodom Iličić, književnicom, predsjednicom Društva Littera Salinea i suprugom Mirsada Bećirbašića.
Razgovarala: Maja Nikolić
HG: Vidimo da je novoosnovano Društvo Littera Salinea krenulo u brojne aktivnosti, ali sada je sigurno najvažniji natječaj za nagradu Mirsad Bećirbašić, za najbolju neobjavljenu pjesmu. Koliki je značaj jedne ovakve nagrade? Mirsad je bio jedinstven književnik, prevoditelj, posvećen djeci i mladima. Koliko Mirsad nedostaje našoj književnoj sceni?
JAGODA ILIČIĆ: Mirsad je bio erudit, čovjek čije su iskustvo i znanje bili dragocjeni u svim projektima koje smo pokretali u cilju da dobre knjige približimo djeci. Njegov je književni stil bio jedinstven, protkan humorom, blizak djeci jer su i ona razigrana I iskrena u svojim emocijama. Književna zaostavština koju nam je darovao dragocjena je riznica pjesama, priča, igrokaza… Sve dok to čuvamo od zaborava, dok njegove knjige putuju do mladih čitatelja, njegov odlazak nije konačan.
HG: Mirsad nas je iznenada napustio, ali možete li podijeliti s nama neke od njegovih želja, vizija kada je razvoj dječje književnosti u pitanju u BiH?
JAGODA ILIČIĆ: Njegova velika neostvarena želja bilo je pokretanje regionalnog književnog časopisa za djecu i one koji za djecu stvaraju. Činjenica je da književnici i književnice čija su djela namijenjena najmlađoj čitateljskoj publici teško pronalaze medijski prostor u kome će njihova djela biti vidljiva kako djeci tako i književnoj kritici. U vremenu smo hiperprodukcije, knjige za djecu objavljuje veliki broj autorica i autora, ali tu produkciju ne prati objektivna i neovisna književna kritika. Često sam govorila i pisala o tome kako su današnji stvaraoci pretvoreni u trgovce koji manje ili više uspješno nude svoje knjige. Časopis bi ponudio objektivniju sliku svega što se na književnoj sceni namijenjenoj najmlađima događa i pomogao u filtriranju istinskih književnih vrijednosti. Nažalost kao i emisije za djecu na čijim je scenarijima radio, ostali su kao ideja koju će moda nekad netko i realizirati.
HG: Što je još sve želio napraviti?
JAGODA ILIČIĆ: Posljednji njegov završeni rukopis objavili smo na godišnjicu njegove smrti. Riječ je o igrokazima. Uz prijatelja Senada Bostandžića koji je radio songove i dramatizacije njegovih predstava, planirao je obnoviti putujuće pozorište za djecu.
HG: Kako ste došli na ideju za nagradu koja nosi naziv ovog istaknutog književnika i koliko je on sam bio vezan za pjesništvo?
JAGODA ILIČIĆ: Nagrada Zlatna trešnja čuvat će uspomenu na sve ono što je Mirsad stvorio, ali i nadahnti nove generacije književnika. Mnogo je nagrada u našem okruženju koje potiču stvaranje proznih dijela. Mislim da je ovo jedna od prvih koja nagrađuje poeziju za djecu.
Imamo učiteljicu za čistu peticu, Naušnice od trešanja, Harfa…, kultne su pjesme nastale iz njegovog pera.
HG: Pred vašim društvom su brojne aktivnosti. Možete li nam navesti koje su aktivnosti sve planirane i kada bi se one događale?
JAGODA ILIČIĆ: Planirali smo mnogo toga. U našem su društvu i članovi koji vode uspješne projekte koji su manje više sami pokrenuli i razvijali od ideje. Riječ je o festivalima, književnim susretima… Želimo pokrenuti književnu koloniju i rezidencijalni boravak književnih zvijezda u našem gradu. Tu su i večeri sjećanja posvećene onima koji su otišli, a ostavili su neizbrisiv trag poput Nijaza Alispahića i Vojislave Vasiljević. Planirali smo poetske večeri na Ilinčici, pokretanje online časopisa Littera Salinea… Želimo ujediniti kulturne institucije u našem gradu oko zajedničkih projekata.
HG: Koliko sam vidjela, želja vam je kao Društvu pomoći i izlasku domaćih pisaca na svjetsku književnu scenu. Što bi to značilo?
JAGODA ILIČIĆ: Neophodno je stvarati mostove, pronalaziti načine ujedinjenja s onima koji rade na sličnim projektima. Pokušat ćemo raditi na strategiji koja bi omogućila prevođenje djela naših autora na neke od svjetskih jezika.
HG: I da se još jednom vratimo na nagradu, tko sve može aplicirati, je li ona rezervirana samo za autore iz BiH ili ima i međunarodni karakter? Kada možemo očekivati dodjelu?
JAGODA ILIČIĆ: Nagrada je regionalnog karaktera što znači da se na poziv koji smo objavili mogu javiti svi punoljetni autori i autorice koji pišu bosanskim, srpskim, hrvatskim jezikom iz BiH, Srbije, Hrvatske, Crne Gore i drugih zemalja u kojima žive oni koji se služe nekim od tih jezika. Nagradu ćemo dodijeliti na Mirsadov rođendan 3.7.2025.
