Sveti Otac umro je u 89. godini, na Uskrsni ponedjeljak u svojoj rezidenciji, Domu svete Marte u Vatikanu, nakon niza zdravstvenih problema.
Papa Franjo preminuo je jutros u 7.35, samo dan nakon što se posljednji put pojavio u javnosti i vjernicima s balkona Bazilike sv. Petra čestitao Uskrs.
Vijest o njegovoj smrti potvrdili su kardinali Rimske kurije u izravnom prijenosu putem vatikanskih medija, a kardinal Kevin Ferrell, kamerlengo. Istaknuo je duboku bol i zahvalnost zbog života Svetog oca koji je “cijeli svoj život posvetio evanđelju i Crkvi”, osobito se zauzimajući za siromašne, marginalizirane i malene.
U Vatikanu je proglašeno razdoblje žalosti, a pokop će biti održan kroz nekoliko dana, uz devetodnevni žalobni obred. Točan datum još nije poznat, ali potvrđena je Papina želja o mjestu ukopa – Crkva Svete Marije Velike, Bazilika Santa Maria Maggiore.
Među novinarima i okupljenim vjernicima na Trgu svetog Petra vlada tuga, jer Papa Franjo bio je prepoznat kao “papa naroda”, koji nikad nije štitio sebe, već uvijek izlazio ususret čovjeku pa i tijekom bolesti.
Čovjek koji je za mnoge bio svjetlo u tami, čovjek koji je govorio univerzalnim jezikom vjere i ljubavi. Čovjek koji je s razlogom nosio nadimak kardinal siromašnih i na poseban način približavao crkvu ljudima, brinuo o marginaliziranim skupinama.
Želio je do kraja dati svoje svjedočanstvo da on živi kao Isusov učenik koji je predan za svoju crkvu, za svoje biskupsko poslanje, da učvršćuje braću u vjeri. I stvarno, posljednju stvar koju je Sveti Otac učinio jučer, čini se malena, ali kad malo promislite na tragu je njegovog pontifikata jer njegove geste i riječi činile su se malenima, a zapravo su bile jako velike. Jučer, što je on napravio? Čestitao je Crkvi sretan Uskrs. Dao je blagoslov Urbi et Orbi. Kao svoju posljednju stvar. Kao svoju ostavštinu. To je malena gesta, a zapravo je najveće što može biti.
