Slobodan Blagovčanin, aktivist Omladinskog resusrnog centra iz Tuzle i istinski borac protiv mržnje, nacionalizma i podjela, oglasio se danas izrazivši svoj stav da mladi i u BiH mogu biti pokretači promjena po uzoru na studente u susjednoj Srbiji.
Slobodanov tekst prenosimo u cjelosti.
Jedna od genijalnijih stvari koju su studenti u Srbiji uradili je da nisu tražili ničije ostavke, pa su svi spinovi o rušenju vlasti i režima od početka neosnovani.
Ruku na srce, u drugom zahtjevu jesu tražili ostavke, ali samo za lica za koja se utvrdi da su ih fizički napadali tokom blokada.
U momentima kada su krenule prve ostavke u decembru, većina je pomislila da se bliži kraj blokada i da će kao dosadašnji protesti i ovi utihnuti. Međutim, dio mladih koji već godinama trese režim i vlast, napokon je uspio probuditi i ostale svoje vršnjake, te otvoriti s njima dijalog o zajedničkoj budućnosti.
U koruptivnom društvu ucjena, spinovane stvarnosti, medijskog nasilja i linča, mladi su uspjeli ono što do sada nije polazilo za rukom. Primorali su nosioce funkcija na objektivne (i moralne) ostavke. Tek tako, u tri mjeseca demokratska slika Srbije se znatno izmijenila.
Jedna od ključnih stvari za ovako dobro organizovanje su svakako plenumi i radne grupe, koje su studenti još tokom prošle godine oformili.
Plenumi funkcionišu na način da svaki fakultet ima svoj plenum, te svaki student sa indeksom tog fakulteta može istome pristupiti. Broj prisutnih na plenumima varira, a sve važne odluke donosi većina.
Kako bi sistem mogao bolje da odgovara na novonastale situacije, napravljena su i ‘niža tijela’, odnosno radne grupe koje odgovaraju plenumu.
Jedan od primjera su radne grupe za sigurnost, koje su svaka zasebno osmišljale planove kako da fakultete pretvore u sigurna mjesta tokom blokada.
Djelovanje i organizovanje putem plenuma ima još jednu magičnu stvar, a to je da se medijska oštrica režima (5 stanica sa nacionalnom frekvencijom + najčitaniji portaloidi) dodatno otupila.
Studenti su izostavljanjem lidera i vođa blokada napravili pravu komunikološku noćnu moru za propagandiste, koji štite odgovorne za pad nadstrešnice. Postojali su pokušaji da se pojedini studenti dehumanizuju i negativno predstave javnosti, ali upravo zbog snage plenuma ispred pojedinca, ovi naslovi i vijesti su postali samo dodatno đubre u septičkoj jami Informera, Pinka i sličnih njima.
Nešto najdegutantnije što smo mogli čuti je da su studenti plaćeni nekim zapadnim parama da stupe u blokade. Prvo, to je pravo mnogo para i zapad ih radije ulaže u privredni razvoj, neformalno i formalno obrazovanje i slično. Drugo, zašto se sve koruptivne afere na koje se ukazuje javnosti reaguje sa ‘strani plaćenici’.
Dobro je što nove generacije već sada imaju bolje kritičko razmišljanje, nego nešto stariji sugrađani koji su odrastali i odgajani u autokratskim društvima i prve demokratske izbore podrazumjevaju sa prodajom glasa ili glasanjem iz koristi.
Još jedna od stvari koja čini blokade uspješnim je totalno odsustvo opozicije u donošenju bilo kakvih odluka. Po mom mišljenju je ovo možda i ključna stvar, jer studentski plenumi su do sada isključivo sarađivali sa nestranačkim udruženjima. Udruženja profesora, advokata, poljoprivrednika..
Pritom vrijedi reći i da je opozicija u Srbiji, u nefer borbi proteklih 13 godina, totalno obesmišljena, pa je zaista super što se drže po strani.
Pale su mnoge ostavke, RTS je u svom studiju ugostio studente i profesore koji učestvuju u blokadi, pala je i Vlada Srbije, ali zahtjevi još nisu ispunjeni.
Čini se da blokade neće prekinuti ni novi izbori, referendumi, pa ni ostavka Vučića. Blokade će prestati kada se ispune svi zahtjevi studenata.
Ima ih samo četiri i ne čine se uopšte nemogućim i/ili nefer za ispuniti.
Da li je ovako nešto moguće u Bosni i Hercegovini? Vjerujem da jeste.
Čak su trenutni uslovi ovdje mnogo bolji i pogodniji, nego što su bili za otpočinjanje blokada u novembru u Srbiji.
Iako su i kod nas mnogi mediji samo propagandne mašine političkih stranaka, medijska slika je bolja i generalno uživamo veće medijske slobode.
Stranke na vlasti su građane u prethodnih 30 godina ubijedile da su male nijanse u razlikama među njima. Osim što se većina stranka ne drži svoje ideologije, sve su sklone kriminalu, stranačkom zapošljavanju i korupciji. Jedino što preostaje je onda zajednički front građana, bez političkih stranaka.
Razloga za sličan pritisak na naše vlasti je bezbroj. Ubijeđen sam da svaki građanin samo na putu od kuće do posla može detektovati bar jednu stvar zbog koje vrijedi protestvovati, a da ne spominjem odgovorne za kamenolom u Jablanici, smrt Davida Dragičevića, ogromne namete za nikakav sistem, propalu privatizaciju, izborne nepravilnosti, politizaciju pravosuđa..
Kako je i naše društvo korumpirano, a odnosi između donosioca odluka i dijela građana isprepleteni ‘ruka ruku mije’, neminovno je da bi ovakav građanski bunt doveo do podjela i kod nas.
One su se i sada desile u Srbiji. Unutar porodica, rodbine, komšija, poslovnih partnera..
Izbor je jasan. Da li konformiran životariti ili trošiti energiju i vjerovati u institucije koje rade u službi građana?
