Sv. Barbara je omiljena svetica u vjerničkom puku i jedna od 14 svetaca pomoćnika u nevolji. Zaštitnica je rudara, arhitekata, ljevača i topnika, vjernici je zazivaju u situacijama opasnim po život.
Župa u Brezi, jedina u Vrhbosanskoj nadbiskupiji koja je posvećena zaštitnici rudara – Sv. Barbari, danas slavi svoj patron.
Inače, Breza je nekoć bila sjedište militantnog plemena Desitijata, a s obzirom da je kraj bogat rudom mrkoga uglja, ovdje je 1907. otvoren i rudnik. Budući da je bilo dosta katolika, 1935. utemeljena je župa, odvajanjem od tadašnje velike župe Novo Sarajevo. Danas vjernička zajednica u ovome gradu broji stotinjak članova, naspram prijeratnih 950. Godine 2001. bilo je oko 520 vjernika nakon čega je uslijedio proces odseljavanja mladih pa današnji broj predstavlja jezgru koja je poprilično stalna.
Životopis Svete Barbare počiva na legendama. Živjela je u 3. stoljeću u Nikomediji u Maloj Aziji. Otac Dioskur bio je trgovac i veliki protivnik kršćana. Htio ju je udati za bogatog prosca. Pametnu, lijepu, učenu i oštroumnu djevojku za sebe su nastojali pridobiti najbogatiji mladići grada. Barbara je odbijala prosce, a sve se više priklanjala maloj grupi pokrštenih koji su u strahu pred carskim progoniteljima živjeli prikriveno. To je primijetio njezin otac i odlučio ju držati što dalje od kršćana.
Za vrijeme dulje odsutnosti, otac je Barbaru zatvarao u visoku kulu s dva prozora kako bi je očuvao od kršćanskog ‘praznovjerja’. U kuli ju je posjećivao glasoviti kršćanski teolog tadašnjice Origen, koji ju je i krstio. Barbara je dala napraviti i treći prozor na kuli da je podsjeća na Presveto Trojstvo, a na vrata je stavila križ da je podsjeća na Kristovo otkupljenje. Otac ju je zbog toga dao na muke, a kasnije joj sam odrubio glavu. Čini se da je Barbara mučeničku smrt za svoju vjeru podnijela 306. godine. Relikvije su joj prenesene najprije u Carigrad, a potom u Veneciju.
Uz blagdan sv. Barbare vezani su običaji poput sijanja pšenice u plitku posudu koja će izrasti do Božića. Zelene vlati pšenice usred zime znak su i jamstvo novoga života. U nekim krajevima se, umjesto pšenice, u vodu stavljaju grančice trešnje, jabuke ili kruške koje procvjetaju za Božić. Barbarin kip ili sliku naći ćete u brojnim crkvama. Prikazuje se s kaležom i hostijom, simbolima sakramenta euharistije. Neizostavna je kula s tri prozora, kao i mač, znak njena pogubljenja.
