Kad sam bila mala, baba me skoro svakodnevno vodila kod svoje najbolje drugarice. Ta je drugarica isto bila nečija baka, uvijek se glasno smijala i oprezno prikučivala glavu prema uhu moje bake kada joj želi nešto važno saopštiti. To važno saopštenje je uvijek bilo jedna te ista stvar i glasilo je ovako:”Od njih mi niko ne može doć’. Ni staro, ni mlado, ni kusato ni repato!” Ta se rečenica odnosila na njenog djevera i u njega mu ženu – jetrvu, koji su se uvijek motali po balkonu ili uz ogradu kad mi dođemo. Meni su ti ljudi bili smiješni baš kao i njihovi izmišljeni radni zadaci ne bi li špijunaža manje ličila na špijunažu, a više na ono – dok vi neradnici sijelite i ispijate kafe, mi smo vrijedni jer radimo! Došao je vikend, a to je značilo da mama ne ide na posao pa me ona čuvala umjesto babe. Motala sam se oko mame koja je pokušavala da stigne uraditi sve one kućne rabote koje su se nagomilale tokom radne sedmice, zapitkivala je o svemu i svačemu, a kada bih osjetila da sam joj dosadna izlazila bih malo na ploču ispred kuće i vrebala ima li gdje djeda. U jednom takvom trenutku koji je mirisao na dosadnost moga neprestanog klepetanja jezikom, pošla sam napolje i u hodniku uočila nešto prelijepo.
– Mamice, mamice – povikala sam – vaaaaau, požuri, nešto nam je prelijepo ušlo u kuću.
Mama se pojavila iza mojih leđa, vrisnula, ščepala me za ramena, uvukla u sobu i brže bolje zatvorila vrata. Ništa mi nije bilo jasno i počela sam glasno plakati. Ona je dozivala tatu, a kada ga je dozvala objasnila mu je da je u hodniku zmija i da nešto uradi po tom pitanju. Ja nisam znala ni šta je zmija, ali mi je bilo krivo što to šareno biće čudnog oblika i račvasta jezika ne mogu pobliže upoznati i zadržati kao ljubimca kojeg sam silno željela. Mama mi nije dopuštala da imam mačku jer kao mogu progutati njenu dlaku, a životinja iz hodnika je bila gola golcata i to me baš veselilo. U jednom sam trenutku obrisala suze i rekla glasno mami:”Ista si k’o djever i jetrva komšinice J. Od tebe mi niko ne može doć’, ni zmija ni mačka, ni kusato ni repato, ni staro ni mlado…”
