Naslovna Blog Kava s Ivonom: Zamisli želju

Kava s Ivonom: Zamisli želju

Mi smo bili generacija djece koja je ostala uskraćena mnogih stvari što zbog rata što zbog onog što nas je sustiglo nakon rata. Imali smo i mi pregršt želja, i materijalne i nematerijalne prirode,  ali se nismo smjeli čak ni usuditi da pomislimo da se kao gujavice provaljamo kao današnja djeca po podu supermarketa uz obavezno vrištanje ne bi li iznudili ono što želimo. Mi smo i sa željama postupali oprezno pa je jedan od najlegitimnijih načina bilo zamisliti želju prilikom duvanja u trepavicu ili pak u maslačak kada mu se osuši sjeme koje formira sivkasto bijelu glavicu. Vjerovali smo da se sa maslačka mora otpuhati svo sjeme jednim izdahom i da se samo u tom slučaju ispunjava prethodno zamišljena želja. Igrala sam se u bašči sa Suzanom i Ivanom, zamišljali smo želje, duvali u maslačke i pravili ogromne, životne planove. Ožednila sam i polako se uvukla u kuću da me roditelji ne čuju jer bi mi mogli zadati kakav poslić koji bi mi pokvario igru. U dnevnom boravku na kauču spavao je tata. Pošto je imao problema sa nosnom hrskavicom što je uvjetovalo hronično začepljen nos, usta su mu bila širom otvorena, a glava blago nageta prema nazad. Popila sam pola čaše vode, iskrala se opet napolje, zovnula Suzanu i Ivana, ubrala maslačak i odlučila da nam priuštim nezaboravan provod. U tankim sam im crtama ispred kuće objasnila o čemu se radi, a oni su držali šake na ustima kako bi li spriječili salve smijeha koje bi nam pokvarile plan. Uvukli smo se u kuću nečujno kao razbojnici, prikučili se uspavanom tati i ja sam mu gurnula u usta onu glavu maslačka. Odmah se probudio, a mi smo počeli bježati pišteći od smijeha. Čuli smo ga kako broji k’o Tale dok pokušava očistiti usta. Ne trebam ni pominjati da su batine bile neminovne, samo što se ja ni nakon njih nisam bragnula organizovanja dobrog provoda. A onda sam odrasla i naučila da se želje moraju dobro poškropiti znojem i poduprijeti hrabrošću, trudom i upornošću ne bi li se ostvarile. Valjanje po epoksidnom patosu ne pali kada odrasteš bez obzira na stepen razmaženosti ponesene iz djetinjstva, a ni od maslačka nema neke fajde pravo da vam kažem.