Tetka je svake godine dolazila početkom jula samo na dva dana. Dovodila je svoju djecu u našu državu da ovdje provedu raspust. Svaki bi mi put prilikom te posjete poklanjala parfem i pitala me šta želim da mi donese kada dođe po djecu krajem avgusta. Štampanim bi slovima pribilježila moje željice i cjedlicu stavila u novčanik. Nikada obećano nije zaboravila što sam neizmjerno cijenila. Raspust nakon osnovne škole je obilježio upis u srednju školu, serija Žade, pokušaji da se našminkam kao glavna glumica, bezbroj uputa kojim su me stariji na krajnje krivi način pripremali za srednju školu i parfem Naomi koji je tad bio baš popularan. Parfem sam tokom ljeta stavila samo dva puta – za Ilino i za Gospojino na kojem sam kupila narukvicu-prsten koji su bili povezani na hrbatu šake. Štedila sam ga za kad počne nova školska godina, iako mi se mirisalo svaki dan dok sam slušala “nije tvoje da se više kupaš u bačvi sa osnovcima iz komšiluka, ti si velika, grad je opasan, znaš koliko pijanih budala sjede za volan, i kad je zeleno na semaforu gledaj da se ko ne zaleti, ne nosi nakit da te ne bi ko napao, džeparoši caruju, zadnji džep je tuđi džep, ne idi kroz park tamo se jednom desilo ubistvo, ne suprostavljaj se ni profesorima ni djeci iz razreda da te ne bi uzeli na zub, ako se na početku ne pokažeš džaba ti sve, ništa ti znanje ni ocjene iz osnovne ne znače, ne šminkaj se barem do trećeg razreda, poslije škole pravac kući… S jedne strane mi je bilo žao što je osnovna završena, a sa druge mi se baš nekako išlo u srednju i odrastalo, iako me plašilo to kako ću se ja snaći u onome što slijedi. Mirišući na Naomi vidjela sam i kako srednja škola izgleda iznutra, koliko moraš biti maštovit da iz dana u dan nalaziš prave riječi ohrabrenja i objasniš sebi da sve to traje samo četiri godine koje ionako brzo prođu i da ništa u životu ne znači to što se eto nisi uklopila. Mirišući na ruže, karamele, kokos i ljute papričice osjetila sam kako je kad te uzmu na zub i naučila da nema tog zuba kojem je prijatan tvrd orah. Očvrsni, ali ne daj da ti pocrni i ogorči nutrina! Iako me za Naomi većinom vežu neka ne baš draga sjećanja, uz taj sam miris shvatila da je odrastanje prometna cesta gdje semafori baš i ne znače mnogo, proces u kojem se nerijetko prolije bačva suza i neizbježni kontakti sa svim bojama našminkanim ljudima koji ti začas odžepare dušu iako si se pokazivao i na početku i na sredini i na kraju. Ovaj je parfem nedavno opet našao način da dođe u moj život, ali sad je vrijeme da skupa ispišemo neke nove, ljepše i dakako mirisnije priče, priče koje ne mogu nastati dok čovjek ne istrahuje određene strahove i ne spozna da oštre ivice neuklopivosti nisu tu da nas povrijede nego da se presiječe ono što treba biti presječeno.
