U sjeveroistočnom dijelu Bosanske Posavine, nedaleko od magistralne prometnice Orašje – Tuzla, 22 km jugozapadno od grada Brčkog, u današnjoj administrativnoj jedinici Bosne i Hercegovine, u Brčko Distriktu BiH, nalazi se Franjevački samostan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, Dubrave. Ovaj Franjevački samostan u Dubravama nasljednik je drevnog samostana osnovanog još u XIV. st. u obližnjem mjestu Skakava Gornja.
Fra Niko Josić, aktualni je gvardijan ovog samostana u posljednjih sedam godina, s kojim smo razgovorali tijekom pripeme za najveći kršćanski blagdan Uskrs o njegovom životnom putu i župi Dubrave. Fra Niko je posebno istaknuo povijesni i nacionalni spomenik Zidine, koji, kaže, predstavlja znak duhovne i franjevačke snage koja ocrtava katoličku vjeru i hrvatski identitet.
Razgovarala: Ivana Pirić
HG: Možete li nam napraviti kratki povijesni presjek nastanka i obnove Franjevačkog samostana u Dubravama?
Fra Niko Josić: U Skakavi Gornjoj postojala je crkva koja datira još iz IX. stoljeća. U predjelu Skakave Gornje koji se „u narodu“ naziva ZIDINE, sve donedavno, postojali su ostaci crkve i pet stećaka. Ovaj Franjevački samostan spominje Fra Bartol iz Pise 1389. godine u Usorskoj kustodiji, što znači da je nastao nešto prije. Povjesničari smatraju da je ovaj samostan na „Zidinama“ jedan od prvotnih samostana koji se pružaju duž istočne Bosne: Srebrenica, Zvornik, Gradovrh, Zidine, Bač. Nakon pada Bosne pod Turke 1463. godine još je pola stoljeća uživao slobodu u okviru Srebreničke banovine. Padom Srebrenika 1512. godine sudbina je samostana postala neizvjesna. On je nakon nekog vremena srušen, a franjevci su napustili mjesto. Tijekom XVII. st. ovdašnja župa spominje se pod imenom Skakava i Bijela. Prema turskom popisu Zvorničkog sandžaka iz 1533. godine u nahiji Spreča spominje se selo Dubrave, sa 60 kršćanskih kuća, 24 neoženjena, 11 baština, 1 mezrom, 1 primićurom, 1 čiflukom. Prema istom popisu iz 1533. godine u nahiji Koraj spominju se sela: Hrgovi – 10 kršćanskih kuća, 2 neoženjena, 1 mezra, 2 baštine, 1 primićur; Skakava – 7 kršćanskih kuća, 2 neoženjena, 2 baštine, 1 primićur; Štrepče (Štrepci) – 10 kršćanskih kuća, 1 primićur. Župa Bijela spominje se prvi put 1623. godine, a iščeznula je oko 1690., poslije Bečkog rata. Tridesetih godina XVIII. stoljeća cijelu Posavinu u sjeveroistočnoj Bosni obuhvaća župa Ravne sa sjedištem u Štrepcima. Uskoro naziv Ravne iščezava, a od 1742. godine na tom području javljaju se župe Bijela i Štrepci. Ime Dubrave ustalilo se tek 1846. godine. Te je godine izgrađen župni stan. Umjesto stare drvene crkvice 1869. godine podignuta je nova kamena crkva. Godine 1906. sagrađen je novi župni stan, a 1927. godine izgrađena je nova crkva. Godine 1978. izgrađena je nova zgrada župnoga stana i tu je 1982. godine osnovan samostan, odnosno oživljen onaj koji je nekoć postojao u obližnjoj Gornjoj Skakavi, Zidine. Tako je u Dubravama nastavljen život davno porušenog samostana.
HG: Na arheološkom lokalitetu Zidine, u Skakavi Gornjoj nekadašnjeg Franjevačkog samostana, koji je i nacionalni spomenik, svake se godine, 17. rujna, proslavlja blagdan Rane Sv. Franje. Tradicionalno, blagdanu prethodi i trodnevnica i hodočašće. Kako to izgleda?
Fra Niko Josić: Na temeljima drevnog Franjevačkog samostana – Zidine (u Skakavi Gornjoj) proslavljamo ovaj blagdan dugi niz godina. „Zidine“ su znak duhovne, franjevačke snage, koja u ovom dijelu naše domovine Bosne i Hercegovine ocrtava našu katoličku vjeru i hrvatski identitet. Svečanu sv. misu predstavljaju uvijek neki od „viđenih“ slavitelja kao što su biskupi, provincijali, definitori i gvardijani uz koncelebraciju velikog broja svećenika, na temeljima drevne crkve iz IX. stoljeća, iz šireg dijela četiriju franjevačkih samostana: Dubrave, Plehan, Tuzla i Tolisa, te iz svih župa Brčanskog dekanata. Ovom blagdanu „na Zidinama“ prethodi i pokornička Trodnevnica. Ujaci samostana u Dubravama zajedno sa svojim narodom kroz sva tri dana pokorničkog hoda, Put križa, ispovijed i primanje bolesničkog pomazanja, ulaze u proslavu euharistije, sv. misa, i tako se spreme za proslavu ovog, narodu, dragog blagdana. Duhovno bogatstvo euharistije prenosimo i na agape (blagovanje „pod šatorima“) na nogometnom igralištu u Skakavi Gornjoj, uz prisustvo različitih kulturno-umjetničkih društava ovog kraja.
HG: Na što ste posebno ponosni tijekom svoje službe u župi i Franjevačkom samostanu u Dubravama?
Fra Niko Josić: Biti ponosan na nešto u svojoj redovničkoj i svećeničkoj službi je možda malo i iluzorno. Naime, svaka služba koju ti povjeri redovnička Uprava, kod mene Franjevačka provincija Bosna Srebrena, je vrlo izazovna. Svatko od nas daje neki svoj osobni pečat. Ova župa i Franjevački samostan u Dubravama su specifični za sebe. Jedna je od najbrojnih župa Brčanskog dekanata, trenutno ima oko 2200 stalno naseljenih župljana (u dijaspori možda još toliko). Pastoral koji vršim, uz svesrdnu pomoć i ostalih ujaka-svećenika u samostanu je raznolik i sebi svojstven. Župa ima uz župnu/samostansku crkvu i 4 filijalne crkve. Nedjeljom slavimo šest svetih misa. Ono na što sam ponosan jest da uz pomoć subraće fratara tom pastoralu dajem onu našu franjevačku, bosansku karizmu, koju naš narod s poštovanjem i osjećajem zavičajnosti provodi. Ako me već pitate, da istaknem neku posebnost na koju sam ponosan, onda ću samo reći: Dojmilo me je to da sam, opet uz svesrdnu pomoć subraće, iznio na vidjelo, povijesni, kulturni i vjerski značaj arheološkog lokaliteta „Zidine“ (u Skakavi Gornjoj) i drevnom Franjevačkom samostanu.
HG: Slijedom toga, a nedovoljno znano u cijeloj zemlji, u Franjevačkom samostanu postoji vrijedna samostanska knjižnica, umjetnička galerija „Šimun“ te dva muzeja koja su zahvaljujući domaćim fratrima, ujacima kao i lokalnoj vlasti Brčko distrikta BiH, a nedavno i potpori Središnjeg ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, renoviranjem obučeni u novo ruho.
Fra Niko Josić: U filozofiji se čovjek, kao stvoreno biće naziva zoon politikon, pojam koji označava čovjeka kao biće određeno vlastitom društvenošću. Čovjek je društveno biće, koje oblikuje zajednicu i koje je na nju upućeno. S druge strane znanost socioantropologija (sociokulturna antropologija, antropologija kulture. kulturološka antropologija) proučava čovjeka kao društveno i kulturno biće, odnosno kulturu u najširem smislu. Pojam kulture može imati višestruko i višeslojno značenje, ali se u punom smislu isključivo veže za čovjeka i njegovu djelatnost. Ona obuhvata sveukupnost naučenih oblika ponašanja i djelovanja u svim neinstinktivnim oblastima ljudskog života, rada i stvaralaštva – u materijalnoj i duhovnoj sferi. Galerija „Šimun“ je otvorena 2010. godine. Vlasnik ove galerije umjetnosti jest naš Franjevački samostan u Dubravama. Zalaganjem svih fratara-ujaka, posebno onih koji su predali svoju „riznicu umjetnina“ samostanu, posebno zaslugu pridajemo fra Stjepanu Paviću koji je uz svesrdnu pomoć gđe Željke Čorak i gosp. Tonka Maroevića, umjetnički je dotjerali. U sklopu „Samostana po hrastovima“, kako nazivaju „odmila“ ovaj naš Franjevački samostan Bezgrešnog začeća BDM u Dubravama/Brčko, gdje se nalazi Galerija Šimun, franjevačka tradicija stara je više od šest stotina godina. To je šest stotina godina duhovnosti, rada na nadrastanju zemaljskih uvjeta ljudske sudbine. To je šest stotina godina uvažavanja bližnjega i njegove okoline, svega što je ljudski svijest: brata čovjeka i sestrice prirode. Galerija umjetnina u Franjevačkom samostanu Dubrave otvorena je prvi put 1983. godine. Ona je tada bila dio obnove prastare franjevačke tradicije. U zbirku uvrštenu su i zadržani do danas, ne samo hrvatski, srpski i bošnjački stvaraoci iz Bosne, nego i srbijanski i slovenski umjetnici koji su boravkom, školovanjem, te nekim drugim oblikom prisutnosti bili uz Bosnu vezani. „Ovdje ćete vidjeti više nego stoljeće hrvatske a i bosanskohercegovačke umjetnosti, od Bukovca do Bućana, različitih usmjerenja, donekle artikuliranih u nizu zidova mikroeseja“, kako je to onomad kazala Željka Čorak. Njezinu glavninu predstavljaju hrvatski kipari i slikari dvadesetog stoljeća. To nije zbirka sakralne umjetnosti, premda se, unutar nje, može sustavno očitati i obris takve cjeline. Zbirka zrači duhovnošću, iz duboke odanosti javnoj svrsi, iz napetosti lirskih i dramskih poticaja sakupljača, iz savršene kontrole kvalitete nad isključivošću. Najstariji „slojevi“ obuhvaćenih umjetnina sadrže, među ostalima, djela: Celestina Medovića, Miroslava Kraljevića, Ivana Meštrovića, Gabrijela Jurkića, Mirka Račkog, Karla Mijića, Naste Rojc, te se prelijevaju u različite rukavce modernizma tridesetih godina, ekspresivizirajuće, neoklasicizirajuće, intimizirajuće u djelima: Vilka Gecana, Marka Rašice, Zlatka Šulentića, Ive Režeka, Omera Mujadžića, Ljudevita Šestića, Antuna Augustinčića, Frana Kršinića, Ernesta Tomaševića i mnogih drugih. Gotovo nema značajnog stvaraoca druge polovice dvadesetog stoljeća, do današnjeg dana, koji nije zastupljen u zbirci u Dubravama: od Vanje Radauša, Ljube Ivančića, Slavka Šohaja, Branka Ružića, Ede Murtića, Zlatka Price, Antuna Masle, Đura Pulitike, Nives Kavurić – Kurtović, Ivana Lovrenčića, Mladena Veže, Vasilija Jordana, Đure Sedera, Zlatka Kauzlarića – Atača, Zlatka Kesera, Zlatana Vrkljana, Šime Vulasa, Marije Ujević, Željka Lapuha, Kuzme Kovačića i drugih. U sklopu samostana nalaze se i dva muzeja jedan kolokvijalno nazvan Muzej arheološkog nalazišta „Zidine“ a drugi Sakralni muzej.
Muzej arheološkog nalazišta „Zidine“ je plod iskapanja tijekom 2013. i 2014. godine na lokalitetu Zidine u Skakavi Gornjoj kod Brčkog. Tada su sprovedena arheološka istraživanja srednjovjekovne crkve i samostana, a konačni rezultati su nadmašili prvotna očekivanja. Kroz dvije godine istraživanja srednjovjekovna arheologija i kulturna baština Bosne i Hercegovine obogaćeni su izvanrednim primjerkom sakralne arhitekture, ali i nekim jedinstvenim pokretnim nalazima. Prva kampanja istraživanja sprovedena je 2013. godine i tom su prilikom otkriveni, istraženi, konzervirani i prezentirani ostaci romaničke i gotičke crkve, te ostaci potencijalne krstionice, koja bi mogla pripadati razdoblju ranog kršćanstva ili pak predromanike. Osim arhitekture, otkriveni su i brojni ulomci arhitektonske plastike, kao i mali broj pokretnih nalaza. Istovremeno je istraženo i groblje na redove, smješteno južno od crkve, označeno jednostavno kao Groblje. Cilj druge kampanje 2014. godine bio je otkrivanje samostana uz koji je gotička crkva bila izgrađena. Istražen je prostor južno od samostanske crkve i tom prilikom su otkriveni fragmentarno očuvani ostaci zidova samostanskog krila dužine 13 metara, jednako dužini broda crkve. Razlog slabo očuvanim tragovima samostana leži u dugogodišnjoj eksploataciji kamena kao građevnog materijala, ali i izgradnji recentne kapele na tom prostoru. Uz sami južni zid crkve potvrđeni su ostaci komunikacijskog prostora, tj. prizemnog hodnika kojim je omogućeno povezivanje crkve sa samostanskim prostorom. Samostan je građen lomljenim kamenom, uz korištenje građevnog materijala sa starije crkve. Također, stećci koji su se nalazili na tom prostoru iskorišteni su u istu svrhu. Prema svojim tipološkim značajkama, ovaj se samostan može ubrojiti u skupinu manjih samostana tipa gostinjca, namijenih maloj franjevačkoj zajednici (četiri do šest franjevaca). Dakle, ovaj muzej sadrži različite vrlo važne artifakte (predmete) koji su arheolozi prilikom iskapanja pronašli: naušnice, remenje, nakit, novac, različiti kameni dijelovi vrata i prozora crkve i dr.
Sakralni muzej, koji se nalazi isto u sklopu Franjevačkog samostana, je plod brižnog sakupljanja fratara-ujaka sakralnih predmeta iz različitih dijelova Europe. Sadrži predmete koji su bili u upotrebi liturgijskog slavlja u crkvama kao što su: monstrance, kadionici, kaleži, pikside, ciboriji, škropionice i dr. Također ovaj sakralni muzej sadrži i različite sakralne slike koje su bile dio sakralnog uređenja crkava: slike Isusa Krista, Blažene Djevice Marije i različitih svetaca. Razdoblje koje se može pronaći u ovom muzeju datira čak iz XVII. stoljeća pa do modernog doba.
Franjevački samostan posjeduje i svoju knjižnicu koja je danas još u tijeku računalnog unošenja podataka knjiga i drugih spisa. Ova knjižnica nije velikog broja knjiga ali njena vrijednost leži u raznovrsnosti njezinog sadržaja. Cilj nam je umrežiti se sa drugim knjižnicama naše Provincije a i šire.
HG: No, kao i u ostalim dijelovima Brčko Distrikta BiH evidentan je trend odlaska katolika, Hrvata iz ovog dijela posavskog kraja. Vjerujemo da imate podatke o kretanju stanovnika, župljana tijekom posljednjih godina?
Fra Niko Josić: U našoj župi Bezgrešnog začeća BDM u Dubravama djelujem kao župnik već sedam godina. Kada sam došao u župu, a to je bilo 2016. godine poznavao sam dobro društvena kretanja ovog kraja, jer sam i sam „sin ovoga kraja“. Volim kazati da smo i mi dio svih društvenih promjena kao i drugi. Možemo iznositi različite razloge te kuditi ili hvaliti ovakvo stanje u našemu kraju. Ono što sam primijetio, a što i ističem jest da prvenstveno „nas nema“ jer je vrlo nizak natalitet. Opet ponavljam, da ne odbacujem i druge utjecaje, kao što su društvene prilike, politika, gospodarske prilike i dr., koji su doveli do ovakvog društvenog stanja u našem zavičaju. S druge strane je povelik mortalitet. Prosjek umrlih župljana je oko 90 osoba u godini dana. Teško nam se priviknuti na ovakvo stanje kada znamo koliko nas je bilo prije zadnjeg Domovinskog rata. Ali, moramo biti realni, te se suočiti sa ovom stvarnošću, stvarajući optimizam da se može živjeti i djelovati i u ovakvom stanju. Bog čini čuda, tamo gdje je čovjek nemoćan ili gdje je čovjek pesimist. Vjerujem da ovaj kraj ima svoju budućnost i „isplati se“ boriti za nju, svladavajući, uz Božju pomoć, sve prepreke koje se nađu na tom putu. Bilo je i gorih vremena pa smo ostali u ovom kraju, a nadam se, da dolaze bolja vremena.
Životopis fra Nike Josića
JOSIĆ, FRA NIKO (Štrepci-Zovik, 13. IV. 1971.) završio je Osnovnu školu u Gornjem Zoviku 1984. godine, a potom Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom (1985. – 1989.), Novicijat u samostan sv. Ante na Bistriku (1989., 1990-1991.). Filozofsko-teološki studij započeo u Sarajevu 1991. godine, zatim u Samoboru (1992.-1993), nastavljajući u Grazu (1993.-1997.) gdje diplomira teologiju i postaje magistar teologije. Za svećenika je zaređen 29. VI. 1997. godine u Sarajevu. Po nahođenju svoje redovničke Uprave postavlja se za osobnog tajnika provincijala fra Petra Anđelovića(1997.-1998.) U kolovozu 1998. godine upisuje studij Muzičke akademije u Sarajevu i biva postavljen za duhovnika sjemeništaraca u malom sjemeništu u Visokom. Godine 2000. premješten je u samostan sv. Ante na Bistriku (Sarajevo) kada mu je data zadaća pastorala studenata laika koji studiraju na sveučilištu u Sarajevu, uz vodstvo crkvenog pjevanja u samostanskoj crkvi. Od 2002. do 2006. godine obavlja službu odgojitelja (prefekta II.) u sjemeništu, te predaje predmete: glazbena kultura, latinski jezik i vjeronauk u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji. U srpnju 2005. godine imenovan je za gvardijana samostana sv. Bonaventure u Visokom. Od rujna 2006. godine Uprava Franjevačke provincije Bosne Srebrene imenuje ga župnikom u župi Uzvišenja svetog križa u Nišu (Srbija) čiju službu sam obavlja do srpnja 2014. godine. U srpnju 2014. godine postavljen je za župnog upravitelja župe Srca Isusova u Zvorniku (Srebrenica) a u listopadu iste godine namješten za samostanskog vikara u samostanu sv. Ante na Bistriku (Sarajevo). U srpnju 2016. godine Provincijalna uprava ga imenuje i postavlja za gvardijana Franjevačkog samostana u Dubravama i župnikom u župi Bezgrešnog začeća BDM u Dubravama.
Važno je istaknuti:
Kao bogoslov fra Niko Josić bio je član Benda bogoslova franjevačke provincije Bosne Srebrene – VIS Jukić (1992.-1993.), zatim voditelj Zbora Franjevačke klasične gimnazije i Tamburaškog zbora FKG u Visokom (2004.-2006.) Kao župnik u Nišu sakralno je obnovio unutarnji dio župne crkve (mozaici arh. Marka Rupnika) i održao (2013.) proslavu 1700 godina Milanskog edikta u Nišu. Povodom Prvog susreta obitelji Beogradske nadbiskupije objavio je djelo pod nazivom „Obitelj-mjesto života. Objavljivao je pojedinačne članke i događaje u Svjetlu riječi (2000.-2014.), Bosni Srebrenoj (1998.-2014.) i Jukiću (1998.-1999.) te u Kalendaru Sv. Ante (2023.).
