Dan je osoba s Down sindromom. U Tuzli su posebno sretni, jer su u svom gradu dobili priliku da rade i drago im je što njihovo radno mjesto od običnog projekta prerasta u ostvarenu inkluziju koja će postati nešto što stalno traje. Svečano je bilo i u Mostaru. Poruke ovih dragih ljudi su jasne i pokazale se ostvarivima. Kažu, želimo i možemo biti ravnopravni građani društva.
Saša Šunjka danas slavi rođendan. Sretan je što je dobio priliku za posao.
„Meni puno znači posao, što radim kao konobar. Prije sam radio kod mog druga Almira Ikane. Ovdje radim, poslužuje pića, kafe, kapučina i sve tako redom tako ću i ovdje“, kaže nam Saša.
Sašina prijateljica Irmela također je sretna zbog posla, ali i zbog ljudi s kojima se svakodnevno druži. Pohvalila se da je bila aktivna plivačica koja je u Bosnu i Hercegovinu donijela brojna sportska odličja iz cijelog svijeta.
„Osvojila sam drugo mjesto u Americi, drugo mjesto u Grčkoj, treće mjesto u Belgiji i u Sarajevu treće mjesto. I tako. Plivam i danas, ali je ružno vrijeme. Meni je lijepo ovdje na poslu, jer se sa svima družim, pravim kave i sve ostalo radim.“
Mihaela Čule iz Mostara također želi posao. Zašto ga ne bi dobila, pa to je njeno osnovno ljudsko pravo.
„Ja bih samo radila stalno. Samo da izađem iz kuće. Jedva čekam da nađem neki fini posao, da mogu raditi, da upoznam kolege, kolegice, šefove.“
Zahvaljujući Udruženju „Zmajevo srce“ iz Tuzle do kraja ove godine bit će otvorena još tri ugostiteljska objekta u kojima će raditi osobe s Down sindromom na području Tuzlanskog kantona i Brčko Distrikta. U Mostaru pak, obnovljene su prostorije udruženja kroz projekt „Obnavljamo danas za bolje i ljepše sutra“ kako bi djeca imala lijep i ugodan prostor za kvalitetan i kreativan rad
„Kroz Zmajevo srce mi smo dali krila mnogim roditeljima koji imaju djecu s Down sindromom i koji dođu ovdje. Roditelji imaju bebu od 6 mjeseci i kojima su u životu lađe potonule. I onda vide da će njihovo dijete moći uz rad, rad i samo rad rad moći biti kuhar, konobarica i raditi mnoge druge poslove“, ističe Omer Isović iz Udruženja „Zmajevo srce“.
„Ono što je bitno, fokus je da želimo i forsiramo rad na ranoj intervenciji, jer kroz ranu intervenciju želimo osposobiti te osobe da budu transparentni u društvu, da mogu biti transparentni na tržištu rada, da poboljšaju sve svoje mogućnosti“, dodaje Igor Ledić iz Udruge za osobe s Down sindromom iz Mostara.
Ali, bez obzira na ovako pozitivne priče, veoma je slaba institucionalna podrška. Statistički podaci u BiH su poražavajući. Samo četiri tri osobe s Down sindromom su zaposlene zastalno na razini cijele zemlje. A sve smo kao potpisnica svih mogućih međunarodnih deklaracija o poštivanju ljudskih prava.
Maja Nikolić
