Božić je najradosniji krščanski blagdan. Simbol je obiteljskog okupljanja i odlaska na Božić kod najstarijih članova obitelji. Ipak, mnoge mlade obitelji su danas rasute diljem svijeta pa sa svojim bakama neće moći biti na ovaj dan. Posjetili smo baku Daru Horvatinović koja je baš na ovaj dan primila najljepšu vijest od svoje praunuke iz Švedske.
Božić. Simbol rađanja i života. Devedesetdvogodišnja baka Dara upravo je od svoje unuke Jovane iz Švedske primila vijest, da će postati ćukun baka.
“Oooo, ljubim te, presretna sam… Ljubim te zlato moje”, riječi su bake Dari unuci Jovani dok razgovaraju putem video poziva.
Ovu rođenu Šibenčanku u Tuzlu je dovela ljubav . Baka Dara inače ima četvero djece, sedmero unučadi i petero praunučadi. Ovog Božića samo će jedna unuka biti s njom, a baka Dara se opet prisjeća kako je nekada upravo na blagdane dom bio prepun djece.
“Pet dana sam ja Božić slavila, pripremala makovnjaču, orahnjaču, sarme, sve ostalo što dolazi, kolače. Onda se prekrstimo, pjevamo u sve vrime godišta. Ja volim Bosnu stvarno. Volim ljude! Ma nemam riječi koliko volim ljude, gostoprimljivi su.”
Unuka Anita jedina će ovog Božića biti s bakom, ali kaže to ne znači da i ovaj Božić neće biti radostan.
“U našoj porodici Božić je istovremeno jedna velika radost, ali nekako zna biti i tuga. Tuga, jer mnogi naši trenutno nisu s nama. Djed nam je umro, nije više s nama. Tetke i unučad su po cijelome svijetu. Tu nekako se baka svega sjeća sa sjetom. Ali hvala Bogu pa imaju ove moderne tehnologije pa se mi za božićni ručak krenemo zvati, nazdravljati. Mi ipak Božić dočekamo s velikom radošći i želimo da nam takav bude svaki dan”, kaže Anita Šimić.
Božić s bakom Darom, Anita ne bi ni za jedan drugi mijenjala.
“Nas dvije imamo jednu posebnu vezu, prvenstveno što ona kaže da sam ja na nju, malo lopov. Malo imam tu njenu energiju i bilo bi mi zaista drago da imam i bakinu volju za životom, njenu dugovječnost koju je ona doživjela.”
Božić, radostan i lijep, neka takav bude cijeli svijet – poručila je baka Dara svim ljudima dobre volje.
M. Nikolić
