Naslovna Istaknuto Vikend s Ivonom: Nek te zdravi o zdravlju uče

Vikend s Ivonom: Nek te zdravi o zdravlju uče

Fasujem ja uvulitis (upalu one resice koja je na kraju nepca), pa mi komšija S. i Derviš dođu u posjetu.

– A šta je njoj konkretno? – pita Derviš S.
– Upalio joj se onaj mali jezičić što landara u ustima okačen na kraju nepceta.
– Zar se i oto more upalit’?
– Još pitaš. I viseći organi imaju sklonost upaljivanju. Sekano, ja tebe baš volim, al’ to što te volim ne znači da ne volim istinu, pa ću ti zato istinu i rijet’ – sama si sebi kriva.
– To je sve od cigara! – konstatova Derviš.
– Al’ na ne pušim!
– Pa počni! – nastavi Derviš.
– Ima Derviš pravo. Kad sam ja tebi rek’o da je rakija nimet ko joj zna kimet? Davno! Jesi li slušala? Nisi. Praviš se pametna. Pametni obole čim puhne prvi vjetrićak i onda odu ‘ećimu, pa im on propiše tablete. Uz tablete dođe upustvo, a na njemu metar navedenije nus pojava. Što li? Dođe l’ uz litar pića upustvo i metar nuspojava? Ne dođe! A što? Zato što ih nema.
– Sve je rođo upravu! – potvrđuje Derviš.
– Doktor te šalje u apoteku po tablete, pa potrošiš para i goriva, a ja šaljem na tavan, svojim nogama odeš i naspeš sebi rakice.
– Uigrana mafija! – ubacuje se Derviš.
– Lijepo doktoru, lijepo apoteci, a tebi šta Bog dadne od nus pojava. Izliječiš jedno, zafati te drugo i sve ukrug.
– Doktori samo vozaju ljude, a znaju da je rakija najbolji lijek. Da nam reknu istinu ostali bi bez mušterija i imali bi pacijente samo kad se ko đe ugruva, a to im ne ide u prilog. Ja lično znam dva doktora i oba piju k’o smukovi, ako ne i više.
– Nama se ove budale po selu smiju što pijemo, a je l’ septembar zakoračio na kalendar to šmrče, to u sviju mokri rukavi od brisanja nosa, to dušu iskašljava, to gori od tjelesnije temperatura, a nas dvojica iz kanala u novembru iziđemo poletni k’o rosa, ništa nam ne fali. Jednom nogom stanu na pločice, sutra ih odma’ bole bubrezi. Derviše, bole l’ tebe kad bubrezi?
– Ma ne znam ni đe se nalaze u tijelu, ako ćeš pravo, jer se nikad nisu bolno oglasili.
– Eto kad si vidila mene i Derviša da nosamo maramice za nos? Mi to ne posjedujemo. Pucamo od zdravlja, a bolesni smo samo u izgovorima, jer ne volimo nikom kazat’ direktno ne kad nas zovnu da šta radimo, jer ne valja guzom vrata zatvarat’ sebi po selu. Sekano draga, kome čuvaš rakiju, kome? Sebi si, bona ti, najpreča.
– Rakija je sve sami vitamin. – nastavlja Derviš – Uzmi čašku na gladno da ti iz centra poćera krv u sve organe i pominjaćeš me. Krv je lijena i mora se malo rašćerat’ ako hoćeš da obavlja svoje funkcije. Organ u koji ne zađe kako dolikuje, pali se k’o cigara, začas. I zapali jednu na uranak da ti pročepi nos i plućima dadne razloga da rade. Naš metod liječenja se zasniva i na uživanju uz liječenje. One tableturine to ne pružaju, a često se i zalijepe za kanal što vodi hranu do želudaca, pa se moraš naderat’ vode iza njiha i tad dolazi do nastanka kamenaca raznije oblika i veličina. Samo ti udri po čaški, al’ da niko ne vidi, jer nije lijepo vidit’ ženu da pije.
– Kome nije lijepo vidit’ ženu da pije? – frknu S. – Narodu? Ja tebi, Derviše, pod ‘itno moram izbacit’ narodno mišljenje iz glave. Ja kad vidim ženu da pije, meni srce k’o kuća. To je znak progresa, a samo ludi insani ne voli progresove. Odma’ skontam da je konačno došlo do pomijeranja ravnopravnosti spolova makar i u pojedinačnom slučaju i mislim u sebi vaka meni treba, mi bismo skupa i u vatru i u vodu! A ove što ne piju, pa to sebi ne želi dobro, kako bi ga tek želile meni, tebi, petom desetom… Seko, vako ćemo, ako želiš pare, ‘oćeš li uzimat’ savjete od nekog ko je završio ekonomiju il’ od nekog ko je pun ko brod? Sve ti je jasno. Nek te zdravi o zdravlju uče, to jest’ Derviš i ja. Samo ti poslušaj svog S., uzmi čašku i cigaru, odma’ nebo postane plavije, trava zelenija, a komšije zavidnije, pazi šta ti kažemo.
Na stranu antibiotici, čajevi od sljeza, žalfija, kremaste supice i mnogo odmora, posjete komšije S. i Derviša su zaista ljekovite, jer ljekovitost ne leži uvijek na njivi ili u apoteci. Pojedini se iskreni savjeti ma koliko bili krivi, zavuku čovjeku u srce i utople ga od smijeha do nježnosti, a vala poćeraju i krv od centra, kad vam kažem!