Prije 833 godine bosanski vladar Kulin ban napisao je Povelju dubrovačkom knezu kojom su u to vrijeme regulirani trgovački odnosi Bosne i Dubrovnika. Povelja Kulina bana prvi je diplomatski dokument pisan na domaćem jeziku, odnosno bosančicom. Povjesničari je smatraju rodnim listom države Bosne. Orginalni primjerak ovog dokumenta u posjedu je Ruske akademije nauka i umjetnosti i nalazi se u Sankt Petersburgu.
„U ime Oca i Sina i Svetog duha, ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi, kneže Krvašu, i svim građanima Dubrovčanima pravim vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa vama i pravo povjerenje, dokle budem živ. Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli. Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.“
Ovom je poveljom prije 833 godina, 29. kolovoza, 1189. godine., tadašnji bosanski vladar Kulin ban sa dubrovačkim knezom regulirao trgovačke odnose između Bosne i Dubrovnika, odnosno dao je dubrovačkim trgovcima u Bosni slobodu trgovanja bez ikakvog poreza.
Povjesničari će Povelju Kulina bana nazvati rodnim listom ili ugaonim kamenom države Bosne. Vrijednost Povelje nemjerljiva je za bosansku srednjevjekovnu povijest. Ujedno to je i prvi dokument izdan od strane jednog bosanskog vladara vladaru druge države.
Povelja Kulina bana očuvana je u tri primjerka. Nijedan se danas ne nalazi u Bosni i Hercegovini. Dva primjerka su u Dubrovniku, a orginal se danas nalazi u posjedu Ruske akademije nauka i umjetnosti u Sankt Petersburgu.
Izuzetan značaj Povelje Kulina bana je i u tome što je napisana dvojezično. Pored bosančice i bosanskog jezika, tu su i latinica i latinski jezik. Povelja ukazuje i na dobru organiziranost i uređenost zemlje u tom trenutku, jer se iz nje vidi da Bosna ima svog vladara, državnu teritoriju, da vladar raspolaže svojom kancelarijom.
“Za Kulina bana i dobrijeh dana”, krilatica je koja se zadržala u narodnom govoru sve do danas. I ona svjedoči o tome da je za vladavine Kulina bana Bosna doživjela gospodarski prosperritet, ponajviše zahvaljujući trgovini sa Dubrovačkom Republikom.
29. kolovoza seuzima kao datum bosanske pismenosti, bosanskog jezika, državno-pravnog kontinuiteta BIH
