I ove godine, kao i proteklih petnaest, prve subote u mjesecu kolovozu bit će organiziran veliki susret Drjenčana u svom rodnom mjestu. Veliki je ovo događaj koji svake godine posjeti nekoliko stotina ljudi koji su rođeni u Drijenči ili odavde nose svoje porijeklo.
Još davne 2006. godine tadašnji župnik fra Marko Antić je sa mještanima Drijenče organizirao prvo Drenačko sijelo. Tradicija okupljanja i druženja traje do dan danas, kaže za Hrvatski glasnik Vinko Pavlović, jedan od organizatora.
„Nažalost 2020. godine zbog koronavirusa nismo organizirali sijelo, ali smo već naredne odnosno prošle godine nastavili s našim susretima. O značaju sijela i tome koliko znači Drenčanima najbolje govori broj ljudi koji dođu u Drijenču na ovaj susret i činjenica da većina dijaspore svoje godišnje odmore usklađuju sa terminom održavanja sijela“, ističe Pavlović.
Za Drijenču su ljudi mnogo vezani, iako su godinama u zapadnoeuropskim zemljama. Rado se vraćaju, što je specifičnost ovih ljudi koji su neumorni u čuvanju i njegovanju svoje rodne grude.
„Teško je objasniti tu povezanost Drenčana s rodnim krajem. Možda bi najjednostavnije bilo reći da je to ljubav prema rodnoj grudi, ali ja mislim da je i više od toga. Mislim da ne postoji nitko tko je rođen u Drijenči, a da ne voli doći u svoje rodno mjesto. Oni koji nisu iz Drijenče, a koji su je posjetili, možda najbolje mogu posvjedočiti kakvi su ovdje ljudi. Ono što ja mogu reći je da su Drenčani sigurno vrijedni, gostoprimljivi i ponosni ljudi, spremni pomoći jedni drugima. Također, jako smo ponosni na svoje i kada god imamo priliku prezentirati Drijenču u drugim mjestima širom države i po svijetu to radimo sa zadovoljstvom i trudimo se i ostalima svoje mjesto prikazati u najboljem svijetlu“, ističe Vinko Pavlović.
Ove godine se očekuje ponovno veliki broj posjetitelja. Zanimljivo je da ovdje dolaze i mladi koji ovdje nisu ni rođeni. Razlog je što se ljubav o Drijenči u djeci stvara od malih nogu.
„Nema čovjeka koji je rođen u Drijenči, a da ne voli doći u Drijenču, ali još zanimljivije je to da i djeca koja nisu rođena ovdje s jednakom radošću i željom dolaze. Mislim da tome najviše doprinosi odgoj te sloboda i prioda koje rijetko gdje imaju. Ono što me posebno veseli je činjenica da se Drenčani koji su otišli iz Drijenče, a i oni koji nisu rođeni ovdje često odlučuju da ovdje proslave važne događaje iz svoga života kao što su krštenja, vjenčanja i slično“, dodaje Vinko.
Danas Drijenča broji oko dvije stotine stanovnika. Međutim, ovo mjesto se ipak razvija. Velika podrška razvoju Drijenče su baš ljudi koji žive vani, a Vinko Pavlović zajedno sa suprugom Marijom, sinom Jakovom i kćerkicom Lucijom svjedoči da života u ovom kraju itekako ima.
„Iako nas je svake godine sve manje u Drijenči, ja sam još uvijek uvjeren da se može ovdje živjeti od svoga rada i truda. Poljoprivreda je svakako jedna od djelatnosti koja je jako teška i zahtjevna, ali sa ovakom globalnom situacijom i željom ljudi da konzumiraju zdravu hranu mislim da se od poljoprivrede može pristojno živjeti. Kada su pak u pitanju ljudi koji žive vani, niti jedna aktivnost niti projekt nije prošao bez njihove podrške“, rekao je Vinko Pavlović za Hrvatski glasnik.
Mnogo puta su u ranijem razdoblju stanovnici Drijenče bili prepušteni sami sebi i zaboravljeni od države.
„Da tada nije bilo naše dijaspore, teško da bismo realizirali i jedan ozbiljniji projekt. Moja želja je da ti ljudi koji su morali otići odavde, a koji su uložili novac u svoje kuće i razne projekte koje smo realizirali, se jednoga dana vrate i ovdje zajedno s nama žive“, poručio je Vinko Pavlović.
Majevičko mjesto Drijenča, oduvijek je odisala životom, a njeni stanovnici bili su primjer vrijednih, plemenitih i bogatih ljudi. Ma gdje god bili nikada ne zaboravljau naglasiti da su to ponijeli od svojih roditelja, baka i djedova. Iz Drijenče.
Maja Nikolić
