Sjedimo komšija S. i ja ispred kuće. Putem prolazi jedna žena rodom iz našeg sela, pa čim nas spazi uputi se prema nama. S. prekoluti očima i reče:”Tri dana nemam nafake nakon njenog dersa. Ta je žena ne baš drag gost i ima adet otresati pepeo na ploču iako na stolu ima pepeljara uz napomenu:”Aj mlada si, ništa ionako i ne radiš osim što malo sedmično pomlatiš krpom, šta ti fali ovo zamest.” Osim tog pepelastog adeta, sklona je otpakovati slatkiš kojim je ponudiš, pa ambalažu istog staviti u toz koji ostane u njenoj šolji nakon popijene kafe. Uz to uvijek se potrudi iskritikivati sve osobe za stolom, a pogotovo S. i njegovu ljubav prema alkoholu. Meni obavezno natukne kako poznaje curu sa kosom koja je duža od moje i barem duplo gušća vjerujući da mi na taj način aktivira sujetu. A onda počne pričati o svom divnom sinu koji, po njenim riječima, insana zna napravit’ od rigipsa. Sjede ona s nama, a k’o u inat naiđe jedna komšinica studentica medicine koja se bliži tridesetoj, učtivo nas pozdravi i krenu svojim putem.
– Čekam tebe da idemo skupa, pa da narod može reć’ kako te konačno pravi frajer selom provod’o.
