Piše: Zoran Grozdanov
Ovaj sa mnom na slici je moj dugogodišnji i predragi prijatelj fra Ivan Šarčević iz Sarajeva. Fotografija je iz Lovrana pred koji dan. Onaj tko zna tko taj čovjek jest, tome ne treba previše objašnjavati, a onaj tko ne zna, neka pogleda ovaj razgovor:
No, ovo nije post o Ivanu Šarčeviću, nego o instituciji koje je dio i čiji je jedan od najboljih izdanaka i predstavnika – franjevačkoj provinciji Bosni Srebreni i njezinoj Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.
Vrlo nedavno sam saznao da se Franjevačka teologija gasi i to nakon 116 godina rada. Jedno par dana me držala ta tužna informacija, iz nekoliko stotina razloga, a evo ih nekoliko:
– Franjevačka teologija jedan je od bitnih razloga zašto su bosanski franjevci drugačija zajednica od svih ostalih vjerskih zajednica u “regionu”, onda i sada.
– Bosna Srebrena je vjekovima bila više od vjerske zajednice, a Franjevačka teologija je desetljećima bila više od teološkog fakulteta.
– Ako je što dalo bosanskim franjevcima identitet otvorenosti, nenacionalističkoga razumijevanja (bosanskog) hrvatstva, otpora nacionalističkim ludilima 1990-ih, pa dijaloga s muslimanima, bratstva sa sekularnima, krštenima i nekrštenima, onda je to dobrim dijelom Franjevačka teologija
– Ako je što iznjedrilo nedvorskih, kritičkih teologa u ovoj regiji, onda je to Franjevačka teologija
– Ako je što mene intelektualno i teološki formiralo, onda su to “ludovanja” studenata franjevačke teologije koji su 1970. pokrenuli časopis Jukić koji je meni 1998., kada sam ga prvi put uzeo u ruke, izgledao kao da će izaći 2030.
– Kada teološki fakulteti imaju svoj Dan teologije, onda najboljim studentima poklanjaju knjige s posvetom i čestitkom. Franjevačka teologija je od negdje 2007.-2015. redovito uzimala Ex librisove knjige Hansa Künga, Moltmanna, Sobrina… autore koje druge teologije nisu poklanjale svojim studentima
– Ako me što teološki, ljudski i intelektualno formiralo, onda je to, sjećam se, 1998. i hladne sarajevske zime, kada sam slušao predavanje spomenutog Šarčevića na Nedžarićima (u tom kvartu je Franjevačka teologija) o mogućnosti govora o Bogu, gdje je preko Wittgensteina govorio o toj temi, u sklopu svojih redovnih predavanja iz pastoralne teologije (onaj tko zna kako se u nas predaje pastoralna teologija, znat će koliko je ovakav tip predavanja bio drugačiji).
– Ako me što teološki, ljudski i intelektualno formiralo onda su to večeri i večeri provedene u “Razgovornici” (zbornici) Franjevačke teologije, prije 2014., a sve to je vrhunac (bar za mene) imalo 2014. kada je organizirana velika konferencija Conciliuma na toj instituciji, a govornici su bili, recimo, Jon Sobrino, Miroslav Volf, Aleksandar Hemon, Dževad Karahasan, Regina Ammicht-Quinn i drugi.
– Ako će što nedostajati na javnome području, hrvatskom i bosanskom, onda će to biti izdanci Franjevačke teologije jer takvih izdanaka na teološkim fakultetima u regiji nema.
Bosna Srebrena je vjekovima bila više od vjerske zajednice, a Franjevačka teologija je desetljećima bila više od teološkog fakulteta. To su institucije koje su društvu davale miris slobode.
