U Fojnici je obilježena 33. obljetnica ubojstva fra Nikice Miličevića, gvardijana i fra Leona Migića, samostanskog vikara, 13. studenoga, 2026. godine svečanim misnim slavljem koje je predvodio nadbiskup riječki, msgr. Mate Uzinić.
Više od tri desetljeća nakon zločina koji je u javnosti ostao zapamćen kao „pucanj u srce Bosne“, okupljeni vjernici, fratri-ujaci Bosne Srebrene s okupljenim svećenicima iz okolnih župa još su jednom uputili molitve za ubijene fratre, podsjećajući na nerazjašnjenu pozadinu napada i važnost ustrajne borbe za istinu i pravednost.
Zločin se dogodio u subotu, 13. studenoga 1993. godine, oko 12:55 sati. U samostansko dvorište upala su četvorica pripadnika 302. motorizirane brigade Armije RBiH iz Visokog. Nakon verbalnog i fizičkog napada na pragu samostana, naoružani napadači potjerali su gvardijana fra Nikicu Miličevića i vikara fra Leona Migića u hodniku samostana, ispred blagovaonice, te ih usmrtili rafalima iz vatrenog oružja.
Pravosudni epilog ovog događaja ostavio je dubok osjećaj gorčine i nepravde u hrvatskom narodu i franjevačkoj zajednici.
Vrhovni vojni sud u Sarajevu 23. rujna 1994. godine osudio je neposrednog izvršitelja Miralema Čengića na 11 godina zatvora, dok je kazna kasnije preinačena na 15 godina. Njegovi pomagači – Nedim Zerdo, Samin Mušinbegović i Vahid Begić – osuđeni su na po šest mjeseci zatvora zbog neprijavljivanja zločina.
Unatoč težini zločina, Čengić je odslužio tek manji dio kazne. Tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović pomilovao ga je tri puta, a nakon četvrtog pomilovanja predsjednika Federacije BiH Ejupa Ganića, osuđeni ubojica pušten je na slobodu.
Iako su fojnički franjevci 2013. godine ponovno podnijeli prijavu tražeći istragu o pozadini zločina, postupak je zaključen bez rezultata o skrivenim nalogodavcima.
Nažalost, nalogodavci i stvarni motivi ovog čina ni nakon 33 godine nisu otkriveni niti procesuirani.
U svojoj propovijedi msgr. Mate Uzinić naglasio je kako sjećanje na fra Nikicu i fra Leona ne smije biti motiv za novu mržnju i podjele, već poticaj za izgradnju društva u kojem se zločini više nikada neće ponoviti. Istaknuo je da je lako osuditi tuđe zločine, ali da istinsko obraćenje i mir zahtijevaju hrabrost priznavanja vlastitih pogrešaka te jednako poštovanje prema svakoj žrtvi.
Pozvao je okupljene da kroz inicijativu „Kiša mira“ malim djelima dobra natope zemlju isušenu nepovjerenjem.
Posebnu svečanost i duhovnu dubinu ovom događaju dao je bogat glazbeni program. Liturgiju je svojom pjesmom predvodio župni zbor iz Fojnice na čelu sa sestrom Katom, a misno slavlje i prigodni koncert, uoči i nakon svete mise zadušnice dodatno su uzveličali zbor iz Jajca te pučki pjevači – Kantači sv. Mihovila iz Kaštel Kambelovca, na čelu s Joško Berketom.
Ovakvo povezivanje Fojnice, Rijeke, Jajca i Kaštela svjedoči o neraskidivom kulturnom, duhovnom i povijesnom zajedništvu katoličkog i hrvatskog naroda te stoljetnoj tradiciji Bosne Srebrene u kojoj se sjećanje na mučenike čuva kroz molitvu, pjesmu i međusobnu bratsku potporu.
Za fojničku zajednicu i cijelu Franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu, traženje istine o ubojstvu dvojice fratara nije izraz želje za osvetom, nego temeljna ljudska i kršćanska potreba.
Prava pravda nadilazi puku sudsku formalnost Bosne i Hercegovine; ona podrazumijeva suočavanje s činjenicama, imenovanje odgovornih i jasno moralno vrednovanje zla.
Tek kada istina o nalogodavcima izađe na vidjelo, rane prošlosti mogu uistinu zacijeliti, a žrtva gvardijana, fra Nikice Miličevića i vikara samostana, fra Leona Migića mogu ostati trajni zalog mira i suživota u Bosni i Hercegovini.
