Prije 800 godina umro je sveti Franjo Asiški. Još za života taj mali čovjek iz Umbrije, koji je postao veliki brat svim ljudima i cijelome stvorenju, bio je voljen i poštovan. No Franjo nije samo velika duhovna osobnost srednjega vijeka. Njegov život, njegove odluke i njegova vjera mogu snažno nadahnuti i naš današnji život.
U svijetu prepunom buke, potrošnje, podjela i neprestanog dokazivanja, Franjo kao da nam i danas govori jednostavno: oslobodi se onoga što te zarobljava, slušaj Boga, susreći ljude, čuvaj stvorenje i nauči živjeti ono što ti je dano. Evo sedam franjevačkih poticaja koji mogu biti itekako aktualni i danas.
1. Siromaštvo – nauči pustiti
Siromaštvo, zajedno s poslušnošću i čistoćom, pripada trima evanđeoskim savjetima. Oni nisu preduvjet da bi netko slijedio Isusa, nego poziv da svoj odnos s Bogom produbi i proširi. U franjevačkoj duhovnosti oni imaju posebno mjesto. Simbolično su predstavljeni i trima čvorovima na franjevačkom pojasu.
Franjin životni put nakon snažnih iskustava rata, zarobljeništva, bolesti te susreta s bijedom i siromaštvom, vodi ga iz sigurnosti njegova rodnog Asiza prema ljudima koji žive na rubu. I doslovno i društveno odlazi „prema dolje“. Dobrovoljno se odriče bogatstva svoje obitelji, što dovodi do teškoga prekida odnosa s ocem.
Umjesto sigurnosti i društvenoga položaja, Franjo bira solidarnost s najsiromašnijima svojega vremena: gubavcima, prosjacima, nadničarima i ljudima koje je društvo odbacilo. U tome otkriva novu slobodu. Kad više ništa ne mora braniti, posjedovati ili dokazivati, njegove su ruke slobodne za susret s drugim čovjekom. Franjevačko siromaštvo zato nije veličanje bijede. Nije ni današnji pomodni minimalizam.
Ono je prije svega svijest da smo na ovoj zemlji putnici i gosti. Čovjek koji zna da ga Bog nosi, ljubi i ispunjava može postati slobodniji od stalne potrebe da ima više, da bude primijećen i da se svidi drugima.
Tko se oslobodi neprestanog lova za novim trendovima, stvarima i željama, ne samo da čuva resurse svijeta u kojem živi nego može otkriti i blaga koja ne propadaju.
2. Poslušnost – nauči slušati
Kada je sveti Benedikt pisao pravilo za svoje redovnike, poticao ih je da slušaju mudrost dobroga oca. Poznata je njegova rečenica: „Prigni uho svoga srca“. I Franjo preuzima taj način razmišljanja, ali odnos među ljudima opisuje prije svega bratski. Ljude koji s njime idu putem vjere naziva „sinovima Božjim i svojom braćom“.
Kada govori o poslušnosti, Franjo ne traži da se slijepo sluša njega. Poziva da se sluša glas Sina Božjega. Jednoga od svojih najbližih prijatelja i subraće, brata Leona, čak će potaknuti da samostalno i hrabro napravi korake na vlastitom putu vjere. Među posljednjim riječima koje je Franjo uputio svojoj braći nalaze se i ove: „Ja sam učinio svoje. Što je vaše, neka vam pokaže Krist“.
U tome se krije važna poruka i za današnjeg vjernika. Poslušnost Bogu ne znači odricanje od vlastite osobnosti, razuma i odgovornosti. Naprotiv. Onaj tko doista sluša Isusov glas pozvan je na njega odgovoriti vlastitim životom.
3. Čistoća – živi svjesno
Treći evanđeoski savjet, čistoća, mnogim ljudima danas zvuči pomalo strano. Nekima može prizvati ideju potisnute seksualnosti, zabrana ili pretjeranih predodžbi o tjelesnoj „čistoći“. No franjevačka ideja čistoće mnogo je šira. Franjo u svom poznatom Pjesničkom hvalospjevu stvorenjima za sestru vodu koristi talijansku riječ casta – čista.
Riječ u svojem dubljem značenju upućuje na nevinost, iskrenost i odsutnost zle namjere. I sama ideja čistoće može se povezati sa svjesnim načinom života. Za Franju i njegovu braću odluka o životu bez ženidbe bila je povezana s načinom života koji su izabrali.
Kako bi netko mogao odgovorno živjeti bračni i obiteljski život ako neprestano putuje, želi biti brat svim ljudima i svjesno je izabrao život potpunog siromaštva? Naravno, život u celibatu nije poziv za sve ljude. Ali nešto iz toga može se prenijeti i u svakodnevni život svakoga od nas: svjestan odnos prema vlastitim željama i užicima.
To se ne odnosi samo na seksualnost nego i na hranu, novac, potrošnju i sve druge životne užitke. Čovjek koji svoje trenutke radosti bira i živi svjesno, doživljava ih drukčije. Problem nije u ljudskoj radosti niti u tjelesnom užitku. Problem nastaje kada vlastite želje zadovoljavamo na račun drugih ljudi, osobito slabijih i ranjivijih, ili na račun svijeta koji nam je povjeren.
Čistoća zato nije samo popis zabrana. Ona može biti poziv na slobodan i svjestan život u kojem u središtu nije samo pitanje: „Što ja želim? “, nego i: „Kako mogu istinski ući u odnos s drugim čovjekom? “
4. Mir – pođi ususret svijetu
„Pace e bene“ – mir i dobro – danas je jedan od najpoznatijih franjevačkih pozdrava. Franjo ga, koliko znamo, nije koristio upravo u tom obliku, ali taj pozdrav vrlo lijepo sažima duh njegove duhovnosti. Franjo se nije odrekao materijalnih stvari samo zato da bi imao manje.
Želio je imati slobodne ruke kako bi mogao poći prema svakom čovjeku. Posebno je važno što je svjesno tražio susrete i s ljudima koji su živjeli drukčije i vjerovali drukčije od njega. U vrijeme križarskih ratova i velikih sukoba između kršćanskoga i muslimanskoga svijeta Franjo bira drukčiji put – susret.
Najpoznatiji je njegov odlazak u deltu Nila, gdje je, dok su križari opsjedali Damiettu, ušao u tabor sultana al-Kamila. Ondje nije došao kao vojnik nego kao čovjek vjere. Susret Franje i sultana postao je jedan od najpoznatijih primjera međureligijskog susreta u povijesti franjevaštva. Franjo je upoznao drukčiji svijet i iskustvo islamske duhovnosti, a susret je ostavio trag i na njegovu vlastitom duhovnom putu.
Poruka za današnje vrijeme vrlo je snažna. Ako uspijemo utišati potrebu da u svakom razgovoru pobijedimo, dokažemo da smo mi u pravu ili drugoga odmah pridobijemo na svoju stranu, otvara se mogućnost istinskoga dijaloga. A pravi susret može nam proširiti horizonte i od nepoznatog čovjeka učiniti prijatelja.
5. Dobro – doista živi svoj život
Franjo i pred kraj života ostaje primjer čovjeka koji zna prihvatiti život. Svoj poznati Pjesnički hvalospjev stvorenjima piše gotovo slijep i u velikim tjelesnim bolovima. Čak i suočen sa smrću pokazuje nevjerojatnu sposobnost življenja. Onaj koji je smrt nazvao „sestrom“ nije je doživljavao samo kao neprijatelja, nego kao dio čovjekova zemaljskog puta prema Bogu.
Posljednje tjedne i dane svojega života nastoji živjeti svjesno. Želi slušati svoje najdraže evanđeoske tekstove. Pjeva s braćom. Želi posljednji put susresti svoju blisku prijateljicu Jacobu. Jedna od njegovih posljednjih gesta jest ponovno lomljenje kruha zajedno s braćom. Na kraju, nakon zalaska sunca, na vlastitu želju umire položen na golu zemlju dok oko njegove ćelije lete i pjevaju ptice.
Čovjek koji, premda gotovo slijep, može pjevati o ljepoti stvorenoga svijeta, a pred smrću govoriti o životu, pokazuje nam nešto važno: punina života ne ovisi samo o tome imamo li savršene okolnosti. Može se živjeti i kada je teško. Može se zahvaljivati i kada boli. Može se prepoznati ljepota čak i onda kada se približava kraj.
6. Stvorenje kao obitelj – nismo iznad svijeta, nego njegov dio
Jedno od najpoznatijih Franjinih djela jest Pjesnički hvalospjev stvorenjima. U njemu Franjo slavi Stvoritelja kroz sve stvoreno. Sunce naziva bratom. Mjesec i zvijezde sestrama. Vjetar i oganj braćom. Vodu sestrom. Čak je i smrt sestra. To potpuno mijenja način na koji čovjek promatra svijet oko sebe.
Priroda više nije samo „okoliš“ koji postoji oko čovjeka i koji čovjek može koristiti prema vlastitim željama. Ona postaje zajednički svijet kojem i mi pripadamo. Mi i druga stvorenja pripadamo istoj velikoj obitelji stvorenja jer imamo istoga Stvoritelja. I sam Franjo želi ostati brat među braćom.
Nije želio da ga se naziva „ocem“, premda ga se u nekim životopisima tako opisuje. Nakon bolnog prekida sa zemaljskim ocem, za Franju postoji samo jedan konačni Otac – onaj nebeski. To ne znači jednostavno Bogu pripisivati ljudski spol, nego priznati da konačna vlast ne pripada čovjeku, nego Bogu. Franjo želi biti brat.
Ali to ne znači da u zajednici ne smije postojati nježnost i briga. Naprotiv, svoju braću potiče da se jedni o drugima brinu nježno poput majke. Kada čovjek nauči gledati druge ljude i cijelo stvorenje kao braću i sestre, mijenja se i njegov odnos prema svijetu. Resursi više nisu nešto što treba samo potrošiti.
Ljudi više nisu sredstvo za naše ciljeve. A vlast više nije nešto što treba pod svaku cijenu držati u vlastitim rukama. Takav pogled može postati vrlo konkretan doprinos miru.
7. Život u ravnoteži
Na kraju, Franjo svoju braću, a posredno i nas, potiče da mudro postupamo s vlastitim snagama i mogućnostima. Postoji lijepa zgoda o bratu koji je zbog pretjerano strogoga posta počeo patiti. Franjo tada usred noći priprema zajednički obrok kako se brat ne bi osjećao neugodno što mora jesti.
Time braći daje jasnu poruku: nije Božja volja da čovjek uništava samoga sebe. Nakon godina vlastitih teških odricanja i Franjo postupno dolazi do spoznaje da se treba brinuti za ono što naziva „bratom tijelom“. Jer kako će tijelo služiti molitvi, drugima i poslanju ako ga potpuno iscrpimo? Franjevačka duhovnost zato poznaje ravnotežu između djelovanja i povlačenja u tišinu. Braća putuju, susreću ljude i služe drugima.
Ali mogu otići i u samotnjačka mjesta kako bi određeno vrijeme proveli u molitvi i sabranosti. Djelovanje se izmjenjuje s tišinom. Susreti sa samoćom. Rad s molitvom. Davanje s primanjem. Ta je poruka možda danas potrebnija nego ikada. Ne moramo biti stalno dostupni. Ne moramo uvijek nešto proizvoditi, dokazivati ili postizati.
Čovjek koji poznaje vlastite granice i nauči održavati zdrav balans između služenja drugima i vremena provedenog u tišini može dugoročno učiniti mnogo više dobra. Osam stoljeća nakon njegove smrti Franjo Asiški tako ostaje iznenađujuće suvremen. Ne zato što bismo trebali kopirati njegov srednjovjekovni način života, nego zato što pitanja koja je postavljao ostaju ista: Što mi je doista potrebno? Čemu pripada moje srce?
Znam li slušati? Kako se odnosim prema ljudima koji su drukčiji od mene? Promatram li svijet samo kao nešto što mogu koristiti ili kao dar koji mi je povjeren? Znam li stati? I mogu li, usred svega što život donosi, još uvijek zahvaliti Bogu za dar života?
Možda upravo tu počinje ono najvažnije što nam Franjo može reći i danas: manje posjedovati, više susretati; manje se dokazivati, više slušati; manje vladati, više biti brat. I uvijek iznova birati mir i dobro.
Autorica izvornika: Sarah Gaffuri. Izvor: Feinschwarz.net, „Sieben Punkte, wie Franziskus ins Heute spricht”, 28. rujna 2026. Prijevod i prilagodba na hrvatski jezik: Uredništvo / Stolno mjesto.
