Nakon 45 dana hoda i više od tisuću kilometara pređenih bosanskohercegovačkim putevima, fizioterapeut i katolički evangelizator Josip Jelinić stigao je na svoje konačno odredište – Ramu. Njegovo hodočašće s osam kilograma teškim križem na leđima nije bilo samo fizički izazov, već i duhovna misija pomirenja među narodima BiH. U razgovoru za BUKU, Josip Jelinić otkriva novinaru Slađanu Tomiću, s kojim izazovima se suočavao, kakvu je podršku doživio od ljudi svih vjera i nacija, te kako vidi nastavak svoje misije nakon što je simbolično „zapalio prvu svijeću ljubavi“.
“Teško je bilo, svaki dan je na svoj način težak bilo duhovno bilo fizički, ali kada doneseš čvrstu odluku sa čistom i iskrenom ljubavlju prema Bogu i čovjeku, Bog di da milost i točno u svakom trenutku kada ti bude teško Bog doda gas i na kraju ispadne baš onako kako je Isus rekao: “Jaram je moj sladak, a breme mu je lako.” I ni u jednom trenutku stvarno nisam ni pomislio da odustanem još od onog trenutka kada sam donio odluku prije pet mjeseci, pa tako i do zadnjeg dana ovdje u Rami, ali da je bilo dionica kada sam imao duhovnih težina i kada je bio fizički teret dosta nezgodan sigurno da jeste, ali Bogu hvala ovo zato i jeste put i zato je radost Uskrsa puno veća”, kaže Jelinić.
Josipa su srdačno dočekivali u svim bosanskohercegovačkim gradovima bez obzira na nacionalnu i religijsku strukturu.
“Stvarno je svuda bilo posebno i jedinstveno na svoj način ali rado sa srca svjedočim da i Bošnjaci i Srbi i Hrvati, kao jedan narod BiH su pokazali da imaju otvoreno srce za mir i za dobro. Ni marke nisam potrošio, a to je dokaz koliko su ljudi otvoreni za ljubav, velikodušnost i jako sam sretan i ponosan što sam dio BiH.”
Josip smatra da je njegovim hodočasničkim putem kroz BiH sada iskopan jako dobar temelj, i Bog je u tu rupu ulio puno ljubavi, mira i blagoslova.
“Sada to treba učvrstiti, a meni predstoji drugo poluvrijeme koje se zove svjedočenje. Iza Uskrsa ću pripremiti par svjedočanstava i želja mi je doći u svaki grad u BiH, bilo u župe ili u domove kulture i tu posvjedočit 45 dana hodočašća kroz našu predivnu zemlju. Jedan dio cilja je definitivno ispunjen zato što je zapaljen požar ljubavi i zato što su i Džemal i Aleksandar i Mate prihvatili križ oprosta, a s druge strane to sada treba dobro utemeljit, dobro učvrstit tako da zauvijek BiH bude zemlja mira i ljubavi.”
Odnose među ljudima promatrao je svaki dan.
“Rane rata su zasigurno jako duboke i potrebno je određeno vrijeme da se malo stanje smiri, ali nakon određenog vremena potrebno je ući s Bogom u to osjetljivo područje. Ja da sam krenuo bez Božje ljubavi i pomoći odustao bih drugi dan, ali Bog mi je davao snagu svaki dan, iz dana u dan i on me slao na mjesta gdje su stradali i Hrvati i Srbi i Bošnjaci i tu sam padao na koljena iz ljubavi prema svakom čovjeku, molio za oprost i opraštao u ime Božje. Smatram da svi mi trebamo biti iskreni prema sebi i pokajati se, i Hrvati i Srbi i Bošnjaci, a kada se pokajemo tada će naše srce ozdraviti, doživjet ćemo jedno oslobođenje i onda će doći veliki blagoslov”, kaže Josip.
Desetak dana Josip je hodao sam, zato što je, kaže, Gospodin htio da malo provede i s Njim vrijeme u samoći.
“Ali preko 30 dana sam hodao sa ljudima, nekad bi bilo dvoje, nekad petero i više. U Domaljevcu je čak 200 ljudi hodalo sa mnom, a na Kupresu isto blizu 200. Smatram da križni put mora biti inicijativa gdje ima samoće, ali i zajedništva sa ljudima. Ovo je najviše bilo meni osobno na izgradnju jer najviše je Bog meni srce otvorio za čovjeka i najviše sam ja izašao promijenjen iz ove inicijative jer koliko god sam dao drugima, drugi su meni dali sto puta više.”
Ovaj hodočasnik mira priča da je jako lijepo dočekan od mnogih efendija i hodža, imao je priliku biti također dva puta u džamiji i više puta puta u pravoslavnom hramu i na mnogim spomen obilježjima gdje su stradali i Bošnjaci i Srbi, muslimani i pravoslavci.
“Ponizna i iskrena srca došao sam se pomoliti za žrtve, za obitelji nastradalih, i da se pokaju ljudi koji su učinili zločine, sa koje god strane. Stvarno sam predivno dočekan kod predstavnika vjerskih zajednica, kako katoličkih tako pravoslavnih i muslimanskih, drago mi je da sam upoznao puno dobrih ljudi i stvorio se jedan mir, zajedništvo, kvalitetan dijalog između svih nas i stvarno me Gospodin iznenadio kako BiH ima predivnih ljudi i ljudi koji vjeruju u Boga, i uistinu otac nebeski jest nas sve stvorio i stvorio nas je sa jednakom ljubavlju i nježnosti i svi smo mi njegova stvorenja. Osjećao sam duboki mir dok sam se molio zajedno sa pravoslavcima, muslimanima zato što je naš Bog kralj mira i mir je potreban svakom čovjeku”, ispričao je Josip Jelinić.
