Piše: Zlatko Dizdarević
I eto, čuda se u svijetu i dalje dešavaju, čak i tamo gdje se činilo da ih više ne može biti. Zamislite, recimo, bilo koga da vam je kazao minulih mjeseci da u Americi, gdje lider „najdemokratskije zemlje na svijetu“ onako transparentno, neupitno, lično demokratski smjenjuje desetine hiljada državnih službenika dekretom, ukida međunarodne organizacije i institucije, donosi odluke koju će državu sebi pripojiti, kojem moru ime promijeniti, koje stanovnike vratiti tamo odakle su im i očevi u Ameriku došli – kako će eto baš tu – gradonačelnik „najvećeg grada na svijetu“ postati ni manje ni više nego „komunist luđak“ . Pa još sa biografijom u koju su ugrađene Uganda, Indija, Južna Afrika i onda New York. A prvi čovjek grada od 8,5 miliona stanovnika će postati, uvjerljivom pobjedom na izborima, dakle uz onu pravu, nekadašnju, starinsku izbornu demokraciju, prije ove Trumpove nalogodavne.
Pa ipak, desilo se. Uz sve šokove, najavljivane posljedice i prijetnje kako je to toliko nemoguće, nedopustivo i neoprostivo, sve do slutnji što evo provociraju one malo starije unaokolo po svijetu da pomisle kako je neko već dobio zadatak da, gluho bilo, iskopa mrtvog Lee Oswalda, onog što je skratio muke mnogih mrzitelja dobre Amerike kojoj je tada težio „drugačiji“ Kennedy.
Naravno nova su vremena, nove svjetske (ne)demokratske laži i čudesa businessa i sile pa i ova slutnja, bar za sada, ostaje dubiozna. A bila je i onda, 1963., pa i uz mnogo blaže ocjene o prijetnjama tadašnjoj Americi od ovih koje sada lebde povodom Newe Yorka, samo koji dan nakon izbora „komuniste luđaka“. Pa još i muslimana, Indijca, anti-kapitaliste… Taman toliko drugačijeg da druga Trumpova opaska samo koji sat nakon vijesti o njegovom izboru zvuči razložno i jasno provokativno: „Neka se Mamdani bolje pazi, inače će imati velikih problema…“ Neko bi šeretski dodao da Oswalda ne treba iskopavati, takvih danas imaš unaokolo koliko hoćeš. Uostalom i sin Predsjednika, Trump JR., bez predsjedničkog iskustva i potrebe za ustezanjem, iz srca izjavi, uz podršku mlade supruge, kako je ovo sa novim gradonačelnikom toliko strašno da se „ne smije dozvoliti nastavak…“
Čudo sa kolopletom izborne realnosti većine demokrata u New Yorku, čak i bez podrške vrha demokratske partije u zemlji, uz dnevno iskazivane neupitno totalitarnih samoprava Trumpa u „najdemokratskijem političkom sistemu na planeti“, nastavit će se očigledno i dalje. A na to se, gle čuda, eno prisloni još jedna storija povodom koje nestašni đavo što viri iz prikrajka uživa dočekavši svoje trenutke eto baš tamo: Novo čudo je sve glasnije i do juče nezamislivo pozivanje tamošnjim Jevrejima – od kojih je, iznenađujuće za mnoge, čak 33 posto u New Yorku glasalo za „onakvog“ Zohrana Mandania – sa najutjecajnijih i najmoćnijih židovskih vrhova i u Americi i Izraelu, da se „što prije pakuju i vrate u Izrael“. Zašto ? Pa zato jer im sa muslimanom (naročito zato), komunistom, pro-Palestincem i anti-kapitalistom u businessu tamo nema više ni mjesta a kamoli sreće!
Jedan od dvojice najradikalnijih cionista u vrhu izraelske vlade, ministar nacionalne sigurnosti Ben Gvir će kazati ovim povodom da je pobjeda novog gradonačelnika „sramota koja će ostati upamćena zauvijek…“ Bivši izraelski ambasador u UN-u i SAD-u Gilad Erdan koji se sluša i danas dodaje kako eto „najvažniji grad na svijetu sa najvećom zajednicom Jevreja izvan Izraela vodi čovjek koji Izrael vidi kao aparthejdsku i genocidnu državu…“ Pa slijedi i upozorenje kako bi se „slično moglo moglo dogoditi širom SAD-a, uključujući Kongres i Bijelu kuću.“ I iako je ne mali broj Jevreja u glavnom gradu Amerike dao svoj glas za Mandania, rabin iz sinagoge Park Avenije u propovijedi ne dvoji, jasno, nedvosmisleno i „službeno“ : Vjerujem da Zohran Mamdani predstavlja opasnost za židovsku zajednicu New Yorka “. Istovremeno, moćnoj poslovnoj zajednici New Yorka novi gradonačelnik je opasnost zbog „anti-poslovne politike, uključujući predlaganje većih poreza na dobit što će uništiti radna mjesta u New Yorku i uzrokovati bijeg firmi odatle…“
I niko pri tome ne kaže koliko je firmi već pobjeglo iz samog Izrela u minule dvije godine otkako je počeo genocid svjetskih razmjera u Gazi, povodom krvavog zločina Hamasa 7. oktobra 2023. koji je u „odgovoru“ donio blzu 70 hiljada žrtava Palestinaca, među kojima desetine hiljada civila. žena i djece. Uz legalizaciju političke bijede i jada svjetske politike sa UN-om na čelu kroz istorijski pomak u de facto prešutnom prihvaćenju Netanyahuove „presude“ da „više nikad neće biti palestinske države na mjestu koje je naše“.
Uz moguće pitanje kakve veze ovdje ima ova storija sa velikim pritiskom za „preseljenje“ američkih Jevreja u Izrael, i sa vrha SAD-a i vrha jevrejskih organizacija tamo, uz iste poruke iz Izraela, postoji i više nego mogući odgovor povjesno strateške težine: Ovaj poziv samo je novi pritisak za jačanje Izraela potkopanog – i pored svega – užasnim zbivanjima u Gazi ali i prikrivenim činjenicama unutrašnjeg slabljenja tamošnje države,. To potvrđuju danas i mnoge odjednom cureće, mada i do sada sluteće šokantne informacijama o tome šta se u minule dvije godine tamo dešavalo. A sistematski kupljenim medijima po svijetu krilo zahvaljujući i sofisticiranim tehnologijama prikrivanja istina ali i politikama u moćnim vrhovima i Amerike ali i UN-a, Evropske unije itd.
Rijetko viđeni nalogodavni utjecaji na svjetske velike a sluganske medije ovim povodima do tuge su doveli u sjećanja i veliki broj nekada doista dignitetnih i objektivnih a danas jadno poslušnih i od istina kadrovski i tehnološki opranih glasovitih novinskih agencija i organizacija. Da se i ne pominje broj od preko 250 ubijenih novinara u Gazi i zaboravljenih članova njihovih porodica, što je više nego ukupno ubijenih novinara u svim najvećim ratovima na planeti minulog stoljeća.
Izrael pod kontrolom Netanyahua i njegovih internih nalogodavaca poput ultra-cionista Smotricha i Ben Gvira i njihovih poslušnika, naprosto mora dovesti nove moćne kadrove iz Amerike, na mjesto onih kojima je tamo strpljivi đavo evo pokucao na vrata.
Storije i istine raskrinkavanja monstruoznih, neviđenih zločina vojnika IDF-a, poput pripadnika jedinice Force 100 zadužene i za zloglasni zatvor Sde Teiman u kojem su snimljeni, pa procurili video snimci neviđenih zločina nad zarobljenim Palestincima, evo danima uzdrmavaju Izrael. Ponajviše one koji masovno traže da se ukine svako istraživanje tih zločina. Naprotiv, traži se javno, demonstracijama na ulicama, da se osumnjičene za neviđene zločine – od brutalnih grupnih silovanja uključujući i bajonetima, otsijecanja udova i drugih dijelova tijela, do ubijanja gusjenicama oklopnih vozila, kasapljenja koja slute i na oduzimanju organa isl. – za sve to proglase herojima ! Jer, kako kaže i sam Netanyahu, monstrum svoje vrste, „ovo je možda najteži propagandni napad koji je država Izrael doživjela od svog osnivanja!“
Nema sumnje, kod mnogih na planeti nakon svega u Gazi i onoga kako su i kakve informacije odande stizale u javnost uz sve dirigirane i tehnološki sofisticirano proizvedene laži – strah toga da se umidž izraelske žrtve ne može više održavati, uzdrmava i Netanyahua i zločince oko njega. I tu pristigli đavo koji je čekao svoj trenutak da bi mogao okrenuti te priče u drugom pravcu, ima razloga da likuje. Kao i u slučaju muke sa „komunistom“ u New Yorku.
Preslagivanja koja nije očekivao ni do opsesije samoljubivi Trump u svojoj kući sa odjednom „nekim tamo“ Mamdaniem, ni Netanyahu u svom histeričnom glorificiranju zločina kao istorijskih prava njegove „svete zemlje“ – uvode i SAD i Izrael u nove realnosti. U New Yorku eno odjednom „komuniste“ izabranog neupitnom većinom kobajagi drugačijih Amerikanaca u najvećem glavnom gradu svijeta. U Izraelu eno glavne vojne odvjetnica IDF-a Yifat Tomera Yerushalmi sa priznanjem o postojanju neviđeno krvavih snimaka još od lani na kojima se više od slutnje prepoznaju monstruozni zločini vojnika jedinice Force 100 iz Sde Teimana. Naravno, uz sve posledice koje joj slijede.
Jasno, ni u New Yorku ni u Tel Avivu neće nova realnost biti ustoličena preko noći. Protiv nje mnogi će u postojećem sistemu dvije interesno solidarne države grčevito braniti egzistencijalno utvrđena prava i pozicije iz starih vremena. Onih u Americi mimo nove generacije sa „komunistima koji se sada moraju zaustaviti na svaki način“ (povijest u Americi zna kako se to radi, na više načina) . I onih u Izraelu kad nije bilo odvjetnica sa činom generala IDF-a koje ipak ne misle da se u ime histeričnih prava na planetarnu povijesnu dominaciju može svaki zločin proglasiti legalnim pravom. I heroizmom.
Amerika i Izrael sa Trumpom i Netanyahuom su uz tragično jeftino kupljenu politiku i poslušnost rukovodstava, medija i njihoveog sluganstva i kod velike većine država UN-a i posebno Evropske unije postigli ono što im se činilo dovoljnim za profite svih vrsta i potreba. Eliminirano je u tom procesu bezbroj onih koji su znali koliki je to poklon đavlu koji čući sa strane i čega svoj trenutak za ulazak u igru dobitnu za njega.
U toj igri, u „pameti“ aktuelnih politika i interesa kreiranih u kabinetima velikih i narcisoidnih đavo nema danas velikog protivnika. A među malima svih boja i ljudske potkapacitiranosti uživa. Protivnik mu je u ljudima ciljano odgurnutim sa mjesta na kojima se kreira politika u funkciji čovjeka i društva, a ne u ljudi koji su u funkciji profitabilnih politika pojedinaca i njima podređenih grupa. Kako njih vratiti u igru, mnogo je teže nego što je bilo isključiti ih iz igre. I to đavo zna uživajući u ovome što je do sada uradio. A evo primjera radi započeo i igru u Americi i Izraelu. Po svemu sudeći, uživat će još podugo jer su rezultati prethodnog posla temeljito pripremani. Od njega i njegovih pomoćnika. Malih i poslušnih.
