Piše: dr. sc. Božo Skoko
U prethodna dva nastavka smo pisali o mogućem suvremenom identitetu Bosne i Hercegovine, odnosno ključnim adutima u brendiranju. U prethodnom nastavku smo analizirali dvije važne odrednice, kao što su – jedinstvo u različitosti, te spoj tradicionalnog i modernog. Treća važna odrednica identiteta Bosne i Hercegovine jest ljepota i raznolikost prirode. Malo gdje u svijetu ćemo danas pronaći tako ekološki očuvano bogatstvo flore i faune. Ova država i njezini narodi posjeduju planinska prostranstva neopisive ljepote, divlje rijeke i brzake, nepregledna polja i šume te čak i vlastiti dijelić Jadranskoga mora. Inozemni gosti obično ostanu zatečeni kad prvi put posjete Bosnu i Hercegovinu i vide to bogatstvo. Njezina zemljopisna pozicioniranost naprosto je jedinstvena – ova relativno malena zemlja proteže se od dalekog juga Jadranskog mora do plodnih ravnica na sjeveru ispod rijeke Save, koja je uglavnom prirodna granica s Hrvatskom. Ovdje u jednom danu možete uživati u mediteranskom i planinskom ugođaju. Središnji Dinaridi, koji se protežu ovom zemljom predstavljaju raj za ljubitelje prirode. Taj južni produžetak Alpi jedan je od najneistraženijih u Europi. To prostranstvo netaknute prirode i divljine pruža goleme potencijale u razvoju turizma. Ovdje se nalazi jedina preostala europska prašuma u Europi. Ovdje je smješteno i najveće europsko kraško polje a jedna i od posljednjih močvara u Europi. A gotovo ravnomjerno svi prostori su bogati golemim zalihama čiste pitke vode, što će u budućnosti biti neprocjenjivo bogatstvo. Bosanskohercegovačke rijeke su posebna priča koja nam omogućava goleme mogućnosti, imajući u vidu njihovo simboličko značanje u narodu ali i uvjete za razvoj turizma. Una, Vrbas, Tara, Neretva… svaka je zasebni brend. Bosankohercegovačka jezera, prirodna i umjetna također su izvrsne destinacije za razvoj turizma. Većina tih iznimnih prirodnih potencijala, nažalost još je neiskorištena ali snažno određuju identitete ove države.
Četvrta važna odrednica identiteta Bosne i Hercegovine jest bogato kulturno nasljeđe, koje opet prožima i povezuje različita razdoblja, kulture i civilizacije, koliko god pojedini narodi nastojali prezentirati bosansku povijest kao svoje ekskluzivno pravo. Zapadni i istočni utjecaj koji proistječe iz latinskih, odnosno rimskih, a kasnije franačkih tekovina te s druge strane grčki, odnosno bizantinski stoljećima su se susretali upravo na području Bosne i Hercegovine. Turska okupacija te stoljetno djelovanje Turskog carstva na ovim prostorima dodatno su utjecali na kulturnu, političku i religijsku sliku države. Ovdje se Orijent isprepletao sa Zapadom. Također ne smijemo zanemariti činjenicu kako je srednjovjekovno Bosansko kraljevstvo nekad bilo među najvećim i najutjecajnijim kraljevstvima na Balkanu. Većina bosanskohercegovačkih srednjovjekovnih tvrđava sagrađena je na prvobitnim strukturama iz ilirskog i rimskog perioda, koje datiraju iz prvog stoljeća, a kasnije su ih, nakon pada Bosanskog kraljevstva u 15. stoljeću dogradile Osmanlije. Zapravo svaka značajnija povijesna građevina nosi pečate različitih kultura i utjecaja… Primjerice kameni grad Počitelj, biser na rijeci Neretvi nekada je bio strateški utvrđeni grad koji je čuvao deltu Neretve još od rimskih vremena, kasnije su ga dograđivali hrvatski vladari, a danas predstavlja neke od najupečatljivijih primjera briljantnosti i ljepote otomanske kulture. Jajce je živi spomenik različitih razdoblja burne i živopisne bosanske povijesti, a među ostalim bio je i posljednje uporište srednjovjekovnog Bosanskog kraljevstva prije pada pod tursku vlast. Mjesto Kraljeva Sutjeska također je bilo sjedište bosanskih kraljeva a utvrđeni zidovi tvrđave Bobovac služili su za obranu od invazije Osmanlija. Danas se ondje nalazi spomenik posljednjoj bosanskoj kraljici Katarini, koja je izbjegla nakon turskog osvajanja, najprije u Dubrovnik a potom u Rim. Cijeli kompleks danas predstavlja spomenik kulturnog nasljeđa. Sarajevski Stari Grad bio je snažan trgovački centar još od 15. stoljeća. Očuvan je u svojoj izvornosti a krasi ga otomanska i bečka arhitektura. Mostar je najzapadniji biser Orijenta, koji tisućama turista nudi duh starih vremena i tradicionalne zanate. Zapravo Stari most u Mostaru iz 1566. i Ćuprija na Drini u Višegradu, čiju je gradnju opisao nobelovac Ivo Andrić, naljepši su očuvani mostovi iz otomanskog razdoblja u Bosni i Hercegovini. U ovoj državi prirodno i kulturno nasljeđe je nerazdvojno. Mnogobrojni gradovi, tvrđave i svetišta građeni su u netaknutom prirodnom okruženju i još svjedoče o mudrosti svojih graditelja.
Posebnu vrijednost čine vjerski objekti, koji su stoljećima poznati kao kulturne i umjetničke riznice. Primjerice, pravoslavni manastir Tvrdoš građen je još u 15. stoljeću dok njegovi temelji pripadaju ranokršćanskoj crkvi iz 4. stoljeća, a iz tog razdoblja još je moguće vidjeti freske. Franjevački katolički samostan na Humcu kraj Ljubuškog čuva najstariji muzej na prostoru Bosne i Hercegovine s bogatim uspomenama na rimsko razdoblje. Džamije u Sarajevu, Mostaru i drugim gradovima, od kojih su neke izgrađene još u 15. stoljeću svojom ljepotom izazivaju ljubomoru cijelog islamskog svijeta. Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu iz 1530. najveća je džamija u ovoj zemlji i ujedno najznačajnije osmansko arhitektonsko ostvarenje tog doba.
Ako bismo tražili istinski simbol povijesne baštine Bosne i Hercegovine, onda bi to s pravom mogli biti mistični stećci ili kameni bilizi, nadgrobni spomenici isklesani u razdoblju od 11. do 15. stoljeća. Običaj podizanja takvih kamenih nadgrobnih ploča jedinstven je u svijetu i svjedoči o stvaralačkom duhu ovdašnjih ljudi u srednjem vijeku.
Kad je u pitanju novija bosanskohercegovačka povijest, onda je neizostavan dio suvremenog identiteta BiH i tzv. narodnooslobodilačka borba tijekom Drugog svjetskog rata pod vodstvom partizanskog vođe Josipa Broza Tita. Naime, upravo na prostoru BiH vodile su se odlučujuće bitke za oslobođenje, o kojima su učile generacije mladih u bivšoj državi a s njima je bio upoznat i cijeli svijet, zahvaljujući kultnim partizanskim filmovima. Destinacije poput Neretve, Sutjeske, Kozare, Drvara… nekada su bile atraktivne turističke destinacije i kriju golem potencijal i u budućnosti. Također ne zaboravimo kako je u Jajcu na Drugom zasjedanju AVNOJ-a rođena socijalistička Jugoslavija, a na zasjedanju ZAVNOBIH-a jasno rečeno kako BiH nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska već „i srpska, i hrvatska, i muslimanska“. A to je temelj i Daytonskog mirovnog sporazuma.
Nakon svega navedenog, što bi trebalo predstavljati svojevrsni temelj suvremenog bosanskohercegovačkog identiteta, ipak bi se netko mogao zapitati – može li država koja je trenutačno podijeljena na dva entiteta i tri naroda a koja živi u nekoj vrsti protektorata, imati jasan i prepoznatljiv identitet. Koliko god to zvučalo na prvi pogled gotovo nemoguće, svjetska iskustva i praksa pokazuju kako je moguće. Zapravo život će nas natjerati da podržimo i promoviramo takav „zajednički“ identitet, koji nipošto ne isključuje jasne i prepoznatljive identitete Hrvata, Srba i Bošnjaka. Dapače, zajedničkom identitetu pomaže jačanje identiteta tri naroda, koliko god to zvučalo paradoksalno. Naime, jedino na taj način Bosna i Hercegovina se može promovirati kao država koja okuplja različitosti, koji spaja religije i narode te tradiciju i moderni način života. Jedino tako će se očuvati njezino bogatstvo u različitosti za budućnost. Na koncu, opstaju identiteti koji se žive a umjetno kreirani identiteti kratkog su daha. Stoga, prilikom stvaranja suvremenog identiteta BiH itekako treba imati u vidu zatečeno stanje, iz kojeg treba izvući ono najbolje što je svima zajedničko i što ih povezuje.
Možda bi netko mogao postaviti pitanje – čemu onda prepoznatljiv identitet Bosne i Hercegovine ako se sva tri naroda bore za jačanje vlastitih posebnosti? Zato što pojedini narodi mogu „prodati“ svoj identitet suvremenom i zahtjevnom svijetu jedino ako ih upakiraju pod zajednički brend kišobran zvan Bosna i Hercegovina, odnosno ukoliko sebe „umreže“ s drugima. Jedino na taj način do izražaja može doći njihova regionalna ili narodna posebnost. Pritom ne bi smjelo biti „kopiranja“ matičnih država pojedinih naroda, jer uz svoju nacionalnu odrednicu imaju dovoljno bogatstva koje su stvorili na ovom prostoru i koje zaslužuje da se prezentira drugima.
S druge strane, identitet nužno ne ovisi o političkom ustrojstvu zemlje. Za formiranje identiteta dovoljno je biti dio zajednice koja obitava na određenom prostoru. Turisti ionako ne doživljavaju umjetno stvorene granice, i tijekom svoga posjeta će nastojati upoznati što više različitosti na malom prostoru. Također koliko god se u budućnosti unutarnje ustrojstvo Bosne i Hercegovine mijenjalo, zemljopisne i povijesne regije koje su se očuvale stoljećima ostat će i u budućnosti. Jačanjem njihova identiteta jačamo identitet i Bosne i Hercegovine. A jačanjem zajedničkog bosanskohercegovačkog brenda opet će svi koji ovdje žive imati koristi.
.
