U četvrtak, 19. lipnja, u samostanskoj i župnoj crkvi u Tuzli, svečanom svetom misom i procesijom, proslavljena je svetkovina Tijelova. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je gvardijan fra Željko Nikolić koji je u propovijedi naglasio koliki ljudi danas čeznu za blizinom i radošću redovito prisutnima za obiteljskim stolom, poput događaja na posljednjoj večeri kada je Isus pokazao svoju ljubav apostolima.
„Kad se Isus nalazio pred odsudnim trenutkom svoga života, kada se trebao rastati od svojih učenika i „otići k Ocu“, ali prije toga se uspeti na Kalvariju i biti razapet na križ, prije odlaska pozvao je svoje učenike za stol i blagovao s njima pashalnu večeru. Održao je svoj govor u kojemu je rekao svojim učenicima koliko ih ljubi i kako ih ne želi ostaviti same. Zato je želio ostaviti trajan i pouzdan znak svoje ljubavi i prisutnosti među njima. Našao je najbolji način i savršen znak – uzeo je komad kruha i čašu vina uvjeravajući učenike da je to njegovo tijelo i njegova krv, da je tu prisutan on, njihov Učitelj i Gospodin. Tražio je da ovakav obred neprestano ponavljaju jer će im to biti siguran znak da je on među njima“, podsjetio je fra Željko vjernike o događaju posljednje večere. Naglasio je kako su prvi kršćani bili prodahnuti dubokom vjerom u euharistijski kruh.
„Prvi su kršćani sudjelujući na svakoj euharistiji – misi blagovali euharsitijski kruh i pili vino, duboko uvjereni da su ‘sudionici tijela i krvi Gospodnje’, da se Isus nalazi među njma i u njima. Nakon mise su blagovali ono što su donijeli i to nazivali ‘gozba ljubavi’, tako su se osjećali svoji među svojima. Znali su da nisu sami, nego da se nalaze u jednom velikom zajedništvu međusobno i s Bogom“, dio je fra Željkove propovijedi.
Nakon pričesti vjernici su u procesijskom zajedništvu, predvođenom Presvetim oltarskim sakramentom, izašli iz crkve u dvorište gdje je nastavljena tjelovska vanjska proslava. Tu je nastavljen ophod s pokaznicom uz pjevanje pjesama koje veličaju euharistiju, čitanje tekstova iz Svetog pisma koji govore o ustanovljenju euharistijskog sakramenta i ranom čašćenju prvih kršćana Presvetog tijela i krvi Kristove.
Povijest nastanka svetkovine i nazivi
Premda povijest nastanka ove svetkovine može djelovati banalno, ipak njezin sadržaj ostaje netaknuto uzvišen. Naime, početci slavlja Tijelova povezuju se s viđenjem koje je 1209. imala redovnica augustinijanka Julijana iz Lütticha u Belgiji koja se, kako je to Adolf Adam opisao u knjizi Slaviti crkvenu godinu, ukazao svijetli mjesečev kolut s tamnim mjestom. To je onda protumačeno kao nedostatak jednoga euharistijskoga blagdana u tijeku liturgijske godine. U 14. stoljeću papa Ivan XXII. (1316. – 1334.) u svojoj buli Transiturus proširio je blagdan na cijelu Katoličku Crkvu. Konačni poticaj svetkovanju Tijelova dali su pape Klement V. na koncilu u Vienni (1311. – 1312.). Valja spomenuti kako je tajnu Krvi Kristove, na osobit način u blagdanskom smislu, istaknuo papa Pio IX. (1846. – 1878.), kada je 1849., nakon povratka iz zatočeništva, uveo blagdan Predragocjene Krvi stavivši ga na nadnevak 1. srpnja.
Hrvatski naziv Tijelovo, pa onda i Brašančevo, jest prijevod njemačkoga „Fronleichnam“. U nekim hrvatskim krajevima Tijelovo se zove i Brašančevo, a naziv potječe iz 18. stoljeća i dolazi od riječi brašno od kojeg se pravi kruh, a kruh u pretvorbi u svetoj misi postaje Kristovo Tijelo.
M. B.
