Naslovna Istaknuto Tuzlak ZVONKO JURIĆ svjetski prvak u Moto Touringu

Tuzlak ZVONKO JURIĆ svjetski prvak u Moto Touringu

Prije nekoliko dana stigla je zvanična vijest iz Svjetske Motocoklističke Federacije (FIM) za Moto Touring World Championship, da je Zvonko Jurić svjetski pobjednik za 2022. godinu. Priznanje za titulu svjetskog prvaka Juriću će biti uručena 3. prosinca u Italiji u Riminiju.  FIM je krovna svjetska motociklistička organizacija koja pod svojim okriljem organizira svjetska prvenstva u šest disciplina: Moto GP, Moto Touring, Enduro, Rally, Trial i Speedway.

Zvonko Jurić u razgovoru za Hrvatski glasnik podijelio je svoja prva osjećanja.

„Biti svjetski prvak, osjećaj je da ste dosegnuli nebo, postigli krajnji cilj i u tome beskrajno uživate. Tada zaboravljate na sav napor i vrijeme koje ste uložili u ostvarenje svog sna“, prvi su Zvonkini dojmovi.

 Razgovarala: Maja Nikolić

HG: Gospodine Juriću, od kuda tolika ljubav za motorima?

JURIĆ: Sve je započelo u tinejdžerskim godinama, osamdesetih godina prošlog stoljeća sa Tomosovim mopedima. Prvi motor koji sam kupio bila je Jawa 350, sa kojom sam pridobio svoju životnu suputnicu. Bilo je tu raznih doživljaja i lijepih trenutaka, nezaboravne „off road“ vožnje po Majevici, ali zbog nekoliko težih padova, odlučio sam odustati. Ipak, želja za slobodom i vjetrom u kosi, neprestano je tinjala.

HG: Kako je tekao Vaš životni put s motorima da biste danas bili najbolji na svijetu?

JURIĆ: Nakon dvadesetak godina pauze, za novi početak odabrao sam Beverly 350, kojeg je poslije nekoliko godina zamijenio Kawasaki VN 900. Zbog poslovnih obveza u obiteljskom biznisu, bile su to uglavnom gradske vožnje i kraća putovanja, a onda me je opaka bolest izbacila iz sedla.

HG:  Ali niste se dali. Vi ste zapravo s motorom na jedan način pobijedili veoma tešku bolest. O kakvoj bolesti se radilo i na koji način ste se sve borili? Kako je motociklizam tu pomogao?

JURIĆ: Kao produkt teških životnih iskušenja ulaskom u šedezdesete godine života pojavljuju mi se razlličite bolesti, a među njima u četiri godine i dva karcinoma od kojih je prvi rak gušterače koji preživljava samo 5 posto oboljelih. Nakon na vrijeme obavljenih radikalnih operacija, preporuka liječnka bila je promijeniti način života, prevashodno prehrane i rada i potražiti si zanimanja i okruženja koja me relaksiraju. Za početak supruga i ja krenuli smo planinariti te smo u šest godina obišli hrvatsku planinarsku obilaznicu (HPO) sa usponom na 150 vrhova čime smo ušli među 200 ljudi kojima je to uspjelo. Nakon postignutog cilja u planinarenju odabrali smo nešto lakše. Odlučili smo kupiti pravi motor za duga putovanja i postati pravi motoristi, i to ne bajkeri nego tourig putnici, s namjerom da kroz naša putovanja upoznajemo kulturu, gastronomiju, običaje, znamenitosti i prirodne ljepote krajeva i zemalja kroz koje prolazimo. Zadovoljstvo u vožnji. Na taj način promijenio sam percepciju značenja entuzijazma i želje za vožnjom koja mi služi kao sredstvo za promicanje vlastitih granica, dokazivanje samom sebi kao i okolini da mi je to prava terapija u borbi sa najtežom bolešću.

HG:  Kakve sve uspjehe ste upisali u svojoj karijeri s motorima, koliko ste zemalja sve obišli?

JURIĆ: Prvo moram naglasiti da je na mom motoru na svim takmičenjima i putovanjima startni broj 115. To je pobjednički broj za koji sam jako emotivno vezan i on mi daje snagu, sigurnost i motiv za pobjede. Povijest toga broja svima nam je znana, te titulu World Champion posvećujem svima onima koji su stali pod stijeg sa tim brojem. Novi izazovi su me uvijek privlačili, a u svakom od njih tražio sam krajnji cilj sa motivom da dođem do njega. Neki od tih uspjeha su: četvrtu godinu za redom sam državni prvak u Moto Touringu (HMS KUP), ove godine sam svjetski prvak u Moto Touringu (FIM TWC),  sa 115. 000 km državni rekorder u prevaljenim kilometrima u jednoj godini i te kilometre sam posvetio Tridesetoj obljetnici  115. brigade Zrinski. Ja sam ujedno i  utemeljitelj i sudionik Rally 1000 milja Prevlaka – Dunav. To je Vožnja izdržljivosti u kojoj smo kao petočlana ekipa za 18 sati i 15 minuta neprekidne vožnje od Rta Ošta (najjužnija točka), preko Savudrije (najzapadnija točka) te Sv. Martina na Muri (najsjevernija točka) stigli do Iloka (najistočnija točka) i tako napravili što do sada još nikome nije uspjelo. U jednom danu smo spojili  četiri krajnje zemljopisne točke Hrvatske. Također, tu je još jedna vožnja izdržljivosti  koju sam sam osmislio, kodnog naziva „Week in the Saddle“ odnosno Tjedan u sedlu, u kojoj sam bez pratnje za pet dana po autocetama Hrvatske prevezao 10. 000 km i po američkoj asocijaciji „Iron But“ dosegnuo deset razina,  a neke od njih su: SaddleSore 10000K (Ride 10.000km in less than 5 days), Bun Burner 2500 Gold (Ride 2.500km in less 24 hours), Iron Buut 100K Club (115.000 km in year 2021.)

HG: I to nije sve?

JURIĆ: U pet godina s istim motorom prešao sam 360. 000 km (Moto Guzzi California 1400 Tourung) i također, u pet godina vozili smo se u 62 zemlje svijeta na pet kontinenata.

HG:  FIM Touring World Chalenge (TWC) je natjecanje na deset destinacija u svijetu, kako je to ove godine izgledalo, gdje ste sve bili, što ste sve vidjeli?

JURIĆ: Touring Championship je najveći rang natjecanja na svijetu, a svjetski prvaci su uglavnom iz moćnih motociklističkih zemalja kao što su Italija, Španjolska, Francuska, Portugal… Ove godine po prvi puta svjetski prvak  je Hrvat i to iz Tuzle,  što je veliko iznenađenje za sve, osim za one koji me dobro poznaju. Natjecanje je započelo u veljači u Centralnoj Americi, a završilo se u Španjolskoj u listopadu. U tih devet mjeseci samo za to takmičenje na putu smo proveli devedeset dana i vozili se četerdest tisuća kilometara, koristili ceste, brodove, avione, dinstali se na ekstremnim vrućinama, namakali se u vanserijskim kišama, budili se s potresima. Događaji na kojima se takmičenje ove godine odvijalo su: X Convention Guatemal,  Bikers Night Litva, Volta Mallorca Španjolska, Les a Les Portugal, Faro Gathering Portugal, FIM Rally Njemačka, AL Confini Maratea Italija,  Lieux sur le Mers Švicarska, FIM Mototour Grčka, Volta a Galicia Španjolska…  Organizator svakog događanja nastoji nama parcipantima što bolje prezentirati svoj grad, regiju ili zemlju kroz sve ono što touring vožnja pruža, poštujući Pravilnik FIM-a o natjecanju, čime svaki pojedinac nastoji prikupiti što više bodova u zahtjevnim detaljima ruta kojima se vozimo. Trgovi, zanimljive građevine, mostovi, znamenitosti pod zaštitom UNESCO-a, rijeke, vodopadi, jezera, mora, oceani, fjordovi, vidikovci, vulkani, muzeji, galerije, festivali, koncerti, izložbe, restorani, kavane, šetnice, planinski prijevoji… Dolaskom i povratkom na ova mjesta takmičenja nastojimo uvijek voziti se drugim cestama, vidjeti ono što do sad nismo, kušati uvijek nešto novo prenoćiti na drugom mjestu, upoznati neke nove ljude.. Bilo nam je posebno drago posjetiti Museu Kreković – Palma de Mallorca. Prilikom službenog otvaranja muzeja 1981. godine kraljica Sofija u knjigu utisaka upisala je: “… Magnifico museo y magnifico pintor”. Djela velikog hrvatskog slikara Kristiana Krekovića sa kojim nam je Tuzla poveznica jako su nam se dojmila a posebno Egzodus dvadesetog stoljeća, a suze nismo mogli suzdržati jer smo i svoju sudbinu u tom djelu prepoznali.

HG:  Velika Vam je podrška, znamo, supruga Nada. Je li ona bila s Vama na putovanjima? Koliko Vam je važna njena blizina, koliko Vam Nada čuva leđa?

JURIĆ: U svakoj aktivnosti pa i u Moto Touringu morate imati čvrst oslonac od koga sve polazi. Najjači konkurenti iza sebe imali su jake timove, rezervne motore, kompletnu logistiku koja podrazumijeva i dobar plasman u takmičenju. Naš tim na svim putovanjima smo bili samo nas dvoje sa dobrom kondicijom za naših po 66 godina i naša pouzdana Moto Guzzi California sa svojih sada već 360 tisuća kilometara. Daleko iz Zagreba i drugdje po svijetu podršku su nam davali prijatelji koji su nas pratili, sin Diego, ljubimac Micko, kolege iz BMW moto kluba Zagreb, a prije svakog polaska za sve naše potrebe kao i besprijekorno stanje ispravnosti motora brinuli su se naši sponzori čija je uloga u ovom projektu jako bitna. Ipak, glavni lik ove priče je moja supruga Nada sa kojom četrdeset godina dijelim dobro i zlo. Prijave za takmičenja, korespodencija sa organizatorima, bukiranje smještaja, prehrana, lijekovi, garderoba, raspoloženje, poticaj, vika, galama, optužbe, pažnja…. Sve je to u opusu njenih aktivnosti a na meni je samo itinerer putovanja i upravljanje motociklom. I ne čudi me zašto pri svakom okupljanju nas koji smo se već dobro upoznali i sprijateljili uglavnom kada se pojavimo kažu: bienvenida Esperanza, ne obraćajući pažnju na mene pravdajući se da im je moje ime teško za izgovarati. Dakle, sve mi je lako dok iza mene sjedi Nada.

HG: Živite i radite u Zagrebu, koliko Vam nedostaje Tuzla? Ipak ste ovdje ostavili nemjerljiv trag u obrani zemlje i ovog područja?

JURIĆ: Egzodusom 20. stoljeća i mi smo imali novi početak u novoj sredini. Ništa nije išlo lagano. Kao i većina novodoseljenika počeli smo od nule, ali uz ogroman trud i mogućnosti koji nudi veći grad uspjeli smo stati na noge. Tuzla je i moj grad i iz današnje perspektive kada se sa lakoćom krećemo skoro po cijelom svijetu prevaljujući velike udaljenosti, nemam osjećaj da sam ju ikad napustio. Sama blizina omogućava dolazak kad god treba, a tu su mi i grunt, i grobovi, rodbina i prijatelji. Naravno, emotivno sam vezan za rodni kraj, za Tuzlu me vežu i lijepi i teški periodi života utkani u njenu povijest. U stalnoj sam komunikaciji sa poznanicima a putem HG portala pratim i događanja. Odlaskom u mirovinu sada sam u mogućnosti više i češće biti tu.

HG:  Razmišljate li nekada o prošlim ratnim vremenima, jeste li se borili za ovakvu zemlju? U očima mnogih ona je danas podijeljena zemlja.

JURIĆ: I da hoću, ne mogu a da ne razmišljam, razgovaram i razmjenjujem mišljenja sa drugima o svemu. Uvijek se nadam boljem, radujem se svakom napretku, vidim pomake u standardu ali kad pogledam u godine – vrijeme koje prolazi od svega toga daleko je brže, a odnosi među narodima su i dalje kao u Andrićevu Pismu iz 1920. U ratu je bilo borba za preživjeti, ostati i opstati, ali postojala je i nada u bolje sutra čim rat stane. Zato sam uvijek bio pobornik mira. Ali taj mir nije donio očekivano, nada se gubi jer se opet sve u odnosima među narodima vraća na predratno stanje. No, i dalje mislim i nadam se da će na kraju doći sve na svoje, da će i naša domovina jednog dana biti bez granica u Europskoj uniji zemalja samo što će to potrajati a cijenu plaćamo svi.

HG:  Koliko je važno graditi mir na ovim prostorima, koliko je važno međusobno poštovanje irazumijevanje među narodima?

JURIĆ: Mir i samo mir. Kome je rat uzeo dio života a ne pogodovao, zna što on nosi, i mora dati sve od sebe za mir, a on se najbolje očituje baš kroz to međusobno poštovanje i razumijevanje.

HG:  Kakvi su planovi za dalje kada je putovanje motorom u pitanju, gdje sada idete i koliko će to ovaj put biti kilometara?

JURIĆ: Prvi vikend u prosincu sam na svečanosti FIM-a u Italiji u gradu Rimini gdje će mi biti uručene nagrade i priznanja za titulu svjetskog prvaka. Tri dana ću biti u društvu svjetskih prvaka u svim moto disciplinama, a nazočit će i legende svjetskog motociklizma, Valentino Rossi, Marc Maquez i drugi. Uvijek treba znati kada stati. Više od ovoga što sam postigao nema. Posluži li me zdravlje, ostaje mi da u naredne dvije godine da pozavršavam još neke sitnice a to su: obilazak preostalih tri zemlje Europe – Island, Irska i Velika Britanija. Putovanje po preostalom kontinentu – Južnoj Americi, obilazak zemalja Zakavkazja: Gruzija, Azerbajdžan i Armenija, Uporedo sa tim radit ću na novom projektu a to je uvrštavanje Hrvatske i BiH u destinacije FIM Touring događanja. Za to mi pomažu reference koje posjedujem, ali moram i okupiti tim i sponzore, dobiti podršku revelantnih državnih i županijskih vlasti i puno puno rada. U te dvije godine sa MG Californijom nastojat ću sa sadašnjih 360 dostići 500 tisuća kilometara i po dogovoru sa proizvođačem smjestiti taj trofejni motor u tvornički muzej Motto Guzzi u gradu Mandello del Lario.