Tomo Knežević bio je na čelu Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije u okruženom Sarajevu. Pamti kada je znalo doći 1.000 izbjeglica za noć, a kojima je trebala hrana, odjeća, sklonište. Tada je to rješavao u dogovoru sa Humanitarnom organizacijom Merhamet i prijateljem Edahom Bećirbegovićem.
“Kako je vrijeme odmicalo, aktivnosti su bile jako velike na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine. Nije se birao ovaj ili onaj prostor nego Caritas je imao prolaz na svim stranama. Imali su potporu od svih vojskih i svih politika. Prešutno jer nisu mogli nahraniti svoje građane”- prisjeća se Knežević i dodaje da su tada svi u BiH ispekli svoj zanata karitativnosti. I kada se pomislilo da se situacija smirila, ljudi su neki vratili kućama, obnovljeni domovi, pojavili su se migranti. Prvobitno se mislilo da neće ići rutom preko BiH već preko Grčke, Srbije, Mađarske, Hrvatske. Međutim, na vrata BiH, pokucali su mnogi migranti. Tu ponovo nastupa ova humanitarna organizacija na čelu sa Kneževićem koji je ravnatelj Caritasa BiH koji je službena, karitativna ustanova Biskupske konferencije BiH, odnosno, katoličke crkve u Bosni i Hercegovini.
“Onda je odgovornost pred Biskupskom konferencijom bila sljedeća: Činimo ono što je za nas prihvatljivo, a političari neka vode svoj dio posla i preuzmu odogovornost. U duhu toga, mi smo se dali jer, mi nismo institucija koja ima silni ušteđeno novac već smo morali naći donatore, prostor, ljude. Neki su bili u šumama, stanicama i svim tim ljudima trebala je pomoći”- pojašnjava ravnatelj koji je danas u Tuzli prisustvovao Okruglom stolu sa panel diskusijom pod nazivom “Važnost integracije i socijalizacije ranjivih izbjeglica i migranata i tražioca azila u lokalnim zajednicama u Bosni i Hercegovini”. Inače,Caritas Bosne i Hercegovine, Merhamet, Udruženje “Snaga Žene” i Centar za pružanje usluga u zajednici PUŽ implementiraju projekt “Zaštita i podrška ranjivim grupama migranata koji ostaju u BiH”, a koji se realizuje na području Tuzlanskog kantona.
“Raduje me što sam u Tuzli jer je meni Tuzla posebno draga. Iako postoji institucionalna skrb države, IOM-a, u Sarajevu i Bihaću, ono što je interesantno je ono što ja zovem “tuzlanski model”.
Bio sam skoro na jednoj radionici gdje je bilo oko 30 djelatnica Caritasa koje rade u praonicama i drugim institucijama za migrante. Sa suzama u očima, ispričale su ovo: U Tuzli ljudi pričaju jednu lijepu stvar. Kažu: Dabogda mirisao kao migrant, a Caritas mu pere veš. To znači da te žene koje su iz Tuzle, pokazuju svoju majčinsku ljubav. Jedan od migranata koji izvrsno govori naš jezik je rekao: Mi ih zovemo mama, mi ih zovemo teta”- prepričao je Knežević. On ističe da je teško vršiti skrb i brigu nad migrantima jer ne postoje osigurana sredstva te valja naći donatora. Jedan od velikih donatora koji je već tri decenije prisutan u BiH je Caritas Švicarske koji je osigurao znatna sredstva. Osim toga, tu je i Caritas Italije i Caritas SAD, CRS.
“Ova bosanskohercegovačka duša ima srca. Ono što sam vidio u Tuzli, danas sam obišao našu praonicu u kojoj rade jedna djelatnica iz Caritasa, druga iz Merhemta. Neki dan sam bio sa predstavnikom Merhameta koji je kazao: Dragi Tomo, ponosan sam na one dvije u Tuzlu, Ivanu i Amru. Zajedno, sa pjesmo se brinu. Pokazuju ljubav”- kaže on i podsjeća da iz Merhametove kuhinje ide hrana za migrante.
Knežević, ipak, ne krije da je očekivao od Tuzle više kada je u pitanju odnos prema migrantima i tu je kritikovao i nadležne insittucije, ali i građane.
“Tuzla je uvijek pokazivala jednu određenu širinu na bosanskohercegovačkom prostoru, pa sam očekivao malo više uha i sluha na jedan prihvatljiviji način. Kako za politiku, tako i za žitelje Tuzle, da niko od migranata ne umre pred našim vratima”- poručio je ovaj humanitarac. On ističe da Caritas ostaje uz migrante i one koji im pomažu, da dijeli probleme sa ljudima u nevolji kao što je bilo u ratu i postratnom periodu i pomaže im da prežive.
Nataša Tadić
