Njegovo ime je jedno od najprepoznatljivijih i najcjenjenijih u svijetu klasične gitare. Predrag Stanković radni vijek proveo je u Tuzli, obrazujući generacije mladih umjetnika i trasirajući im put ka najvećim svjetskim centrima gitare. A sve je počelo u jesen 1979. godine, kada je Predrag Stanković osnovao odsjek za gitaru u tuzlanskoj muzičkoj školi. Na isti dan počeo je raditi i legendarni profesor Zlatan Mujkić i od tada datira njihovo prijateljstvo, koje uz muziku ima i mnogo drugih zajedničkih projekata.
“Cijela priča je krenula nekih pet, šest godina ranije u tuzlanskom Domu mladih, gdje sam započeo školu gitare. Na prvi konkurs u toj školi gitare prijavilo se stotinu polaznika. Morali smo raditi sa velikim grupama, te smo tada formirali i prvi gitarski ansambl. To je zapravo prvi ansambl te vrste, iz davne 1974. godine. Nakon toga sam dobio poziv da dođem u muzičku školu, paralelno se školujući. U početku sam imao 20 učenika, što je preko svih normi, ali je toliko veliki interes bio za gitaru.”
Od tada do danas iz te klase izašao je nevjerojatan niz gitarista, koji su postigli nevjerojatne uspjehe, školujući se na najprestižnijim svjetskim muzičkim akademijama.
“To su bili pionirski koraci. Nekoliko godina prije rata osnovali smo odsjek i na srednjoj muzičkoj školi i upisali prve učenike. Tada je došao i profesor Vojislav Ivanović, koji je rekao “pristajem, ako će i Predo raditi”. U ratu je cijeli odsjek bio, zapravo, u mojim rukama. To je trajalo dvadesetak godina, bio sam profesor i osnovnoj i u srednjoj školi i radio, bukvalno, od jutra, do mraka.”
Tako su, zapravo, u jednoj maloj učionici, stare muzičke škole u Tuzli, stvarani brojni, danas vrlo uspješni gitaristi, u tu učionicu dolazile su najprestižnije nagrade sa najvećih natjecanja klasične gitare, stvarala se povijest.
Denis Azabagić, danas sveučilišni profesor u Americi, Dejan Ivanović, koji je doktorirao gitaru i sveučilišni je profesor u Portugalu, Sanel Redžić, vrlo uspješan gitarist u Njemačkoj i sveučilišni profesor, Boris Tešić, profesor u Njemačkoj, najvažnija su imena iz klase profesora Predraga Stankovića. Zajednički su usvajali prva znanja, zajednički razbijali tremu, osvajali nagrade. Nerijetko ih je sam profesor Predrag svojim osobnim autom vozio do udaljenih gradova Njemačke ili Češke na natjecanja, sa kojih su se vraćali sa najsjajnijim odličjima.
“Ja bih rekao da u mojoj dugogodišnjoj karijeri postoji velika petorka. Mene kad god pitaju, ne mogu njih da ne spomenem. To su Denis Azabagić, Dejan Ivanović, Alen Garagić, Boris Tešić i Sanel Redžić. Ta petorka je najviše odskočila i postigla nevjerojatne uspjehe. I poslije njih imao sam sjajne učenike, Ivan Praljak danas je u Njemačkoj, radio je u mojoj klasi nekoliko godina, poslije i sa Elvisom Sivčevićem, također mojim nekadašnjim učenikom. Tu su i braća Okanović, Emir i Belmin i evo danas možemo da govorimo o tome da je i najmlađi među njima Armin Smajić, položio prijemni na muzičkoj akademiji u Dizeldorfu.”
Pedagoška karijera od četiri desetljeća i mnogo uspješnih učenika i nagrada svrstali su Predraga Stankovića u red najznačajnijih gitarskih pedagoga u Europi. Nerijetko je bio i član međunarodnih žirija i umjetničkih vijeća diljem svijeta, a i danas na susrete sa legendarnim Predom dolaze umjetnici iz regije. Prije dvije godine u Tuzli je odjeknula i vijest da je jedan Amerikanac, IT stručnjak koji je radio u Silikonskoj dolini, došao na nekoliko tjedana u Tuzlu, kako bi učio da svira gitaru od Predraga Stankovića.
I tako desetljećima, nižu se oni koji žele upiti bar djelić ogromnog znanja od ovog skromnog čovjeka. Uz veliku ljubav prema glazbi, Predrag Stanković ili za najbliže prijatelje Dragan, veliki je zaljubljenik u prirodu. Svoje dane u mirovini najčešće provodi na vikendici na jezeru Modrac, u brodici loveći ribu, ili u šumi, skupljajući gljive, koje su još jedna njegova pasija dugi ni godina.
Predrag Stanković je u svijetu pedagogije klasične gitare odavno postigao sve. Ipak i dalje je spreman na izazove, koje sa zadovoljstvom prihvaća i koji i dalje neumorno radi. Sreća je sredine iz koje je potekao, da je odlučio cijeli svoj radni vijek provesti u svojoj Tuzli i što je u ovom gradu napisao neke od najznačajnijih stranica glazbene povijesti. Čovjek i gitara – Predrag Stanković.
B. P.