Predstava „Oktobarska“ redatelja Jasmina Durakovića doživjela je svoju premijeru u Narodnom pozorištu Tuzla. Djelo koje otvara brojne političke, ekonomske, egzistencijalne, ali i osobne teme svakoga pojedinca na scenu su donijeli glumci: Boris Balta, Adnan Omerović, Irfan Kasumović i Milenko Iliktarević. Uz poštivanje epidemioloških mjera, druga premijera biće upriličena večeras u 19:30.
Iako danas nosi naziv Aleja Alije Izetbegovića, ova ulica Tuzlacima je i danas poznatija kao “Oktobarska”. Upravo ovdje smještena je radnja istoimene predstave redatelja Jasmina Durakovića. Simbolično je odabrana zbog tematike revolucionarizma i otpora prema promjenama. U svakom drugom slučaju, ova ulica mogla se nalaziti i bilo gdje drugo u Tuzli ili nekoj sličnoj tipično radničkoj sredini. Upravo iz radničkih obitelji su svi likovi u predstavi, no njihovi životi znatno su se drugačije razvijali. Upravo iz tog razloga, zauzimaju stav prema prošlosti, sadašnjosti i onome što nosi budućnost. I dok jedni napreduju, drugi ostaju neostvareni i neshvaćeni, a treći se samo pokušavaju prilagoditi osrednjem životu. Glavni likovi predstave nose u sebi duh prošlosti kada su potčinjeni radnici revolucionarizmom pokušavali ostvariti bolja prava za sebe. No, kako je to prije stotinu godina bio jedini način, lako je bilo pokrenuti masu koja će natjerati bogate, moćne i one na vlasti da se osvrnu na njih. No, doba socijalizma je prošlo, ali razmišljanja radničke klase i u novim generacijama ostala su ista. Ne uspijevši se ostvariti u novom vremenu gdje ogromne svjetske korporacije vode glavnu riječ, a gdje male i nerazvijene sredine postaju plodno tlo za iskorištavanje jeftine radne snage, mnogo je nezadovoljnih. Među njima Edo i Gare, momci u kojima se zbog toga nakupilo mnogo bijesa. Tražeći krivca, spremaju se učiniti i ono najgore. I dok je jedan siguran da može biti pokretač ideje šaljući svijetu poruku o tome, drugi je samo bijesan, želi eksperimentirati, jer zna da je današnje vrijeme prepušteno samo biznisu i da, tko u tome ne uspije, teško da će se moći ostvariti u bilo čemu drugome.
Ova predstava važan je politički komad u današnjem vremenu kada su podjele među ljudima jako izražene, ali i vremenu u kojem svaki pojedinac ima bezbroj mogućnosti da napreduje i krene dalje. Pitanje je samo želi i zna li pravi put? Je li napredak moguć samo naučenim tradicionalnim revolucionarnim idejama ili promjene ovise od veće kontinuirane angažiranosti, uključenosti u tijekove, ostavljanja prošlosti za sobom i donošenja svježih ideja. Važna je, jer s jedne strane ukazuje na to koliko je svijet napredovao dok su male sredine desetljeća trošile na ratovanje i nacionalizam, a s druge strane ukazuje na pojedinca koji se nije snašao u kapitalizmu. I dok se oni koji su postigli zavidan uspjeh u poslovnom svijetu samo žele vratiti korijenima shvačajući sav besmisao pretjeranih ambicija, drugi misle da svojim beznačajnim životima običnih radnika mogu dati smisao ako učine bilo što, pa makar pogubno, nesretno i van zdravog razuma. Tu su i oni kojima se život čini jednostavan, ali ih od potpunosti dijeli jedan mali korak kojem su uvijek nadomak. Predstava se bavi bitnim temama koje povezuju revolucionarizam ( konkretno rudara tuzlanskog kraja ) s početka 19. stoljeća, strast borbe za ideju, pogubnost njenog ostvarivanja u tuđe ime sa kapitalizmom koji ne priznaje prava, već smisao vidi samo u posjedovanju. Pojedinac je u svemu ovome izgubljen i suočen sa samim sobom.
Jasmin Duraković je predstavu „Oktobarska“ postavio kao vrlo ozbiljnu i važnu priču, a duhovitim doskočicama apsurdnih situacija u kojima se likovi nalaze ublažio njenu tegobnost. Glumci Boris Balta, Adnan Omerović, Irfan Kasumović i Milenko Iliktarević svojom su sjajnom glumom dočarali svu inertnost prosječnog mladog čovjeka u BiH, ideju da treba napraviti nešto spektakularno kako bi se uspjelo, razočaranost spram politike i sustava, ali u isto vrijeme i nepostojanje ideje kod tog istog čovjeka šta bi korisno mogao učiniti i sam. Predstava potiče upravo na razmišljanje o vlastitoj ulozi u društvu u kojem živimo, smislu koji životu zajednice može dati svaki pojedinac dok u isto vrijeme poziva na smisleni aktivizam.
E.A.
