Knjiga „Fantom Durmitora“ Daniela Rafaelića predstavljena je tuzlanskoj publici u okviru Dana audio-vizualnog naslijeđa i umjetnosti koji se ove godine održavaju treći put. Prvi zvučni, dugometražni, igrani film u kojem se može čuti naš jezik, sniman je prije 90 godina. U fokus ovdašnje javnosti ponovno je došao nakon što je povjesničar filma Daniel Rafaelić iz Zagreba, istražio i kroz svoju knjigu predstavio pozadinu snimanja, prikazivanja i značenja ovog filma za kinematografiju naše regije, ali i cijele Europe.
Daniel Rafaelić je knjigom „Fantom Durmitora“ o nastanku i sudbini istoimenog filma koji je trebao ostati upamćen kao pionirski poduhvat u povijesti zvučnog filma podsjetio na njegovu važnost i okruženje u kojem je nastao. Do pojave ove knjige, film je bio gotovo sasvim zaboravljen. Ovo djelo koje popunjava veliku prazninu njemačke i domaće povijesti filma objavljeno je dvojezično – na hrvatskom i engleskom jeziku. Autor kaže da je posao na ovaj knjizi bio izuzetno obiman.
„Analizirati filmske arhive u Beogradu, Berlinu i u Zagrebu zapravo je dosta zahtjevno, ali to što je izašlo iz tih arhiva, koji su to podaci, to me najviše veseli. Fascinantno je da je film „Fantom Durmitora“ sniman 1932. godine na cijelom prostoru tadašnje Kraljevine Jugoslavije. Međutim, već ’33. nacisti dolaze na vlast u Njemačku i zapravo se mijenja politička paradigma tako da taj film pada u nekakav prostor između jedne i druge politike, a zabilježio je možda najljepše krajeve, najljepše dijelove Kraljevine Jugoslavije. To me jako, jako veseli tako da je povezao sve ove naše današnje zemlje, današnje republike u jednom dosta, dosta starom filmu“, kaže Rafaelić.
Važnost ovog filma je izuzetno važna, dodaje Rafaelić, zbog lokaliteta na kojima je sniman, nošnji koje su korištene kao kostimi, objekata koji se nalaze u kadrovima, a mnogo toga danas uopće niti ne postoji. On kaže da ovaj film sve to čuva u jednoj kapsuli koja, kada se otvori na platnu, izgleda kao arheološki pronalazak. Prava je šteta zato što se danas ovakvim vrstama filmova rijetko tko bavi. Najvažniji arhiv u kojem je Rafaelić pronašao podatke koje će koristiti za knjigu je Bundesfilmarhiv u Berlinu.
„On čuva nevjerojatne podatke o njemačkim snimanjima brojnih filmova koji su snimani u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. Posebno je to bitno za Bosnu i Hercegovinu, jer postoji nekoliko filmova koji su snimani u okolici, ne samo Sarajeva, nego i nekih drugih bosanskih gradova i to je fascinantno. Što se samog snimanja filma tiče, 30-e godine su tehnički još malo rudimentarna kinematografija. Međutim, ljubav i profesionalni pristup stvaranju takvog filma je fenomenalna.“
Film „Fantom s Durmitora“ je sniman u Dubrovniku, Mostaru, Sarajevu, Beogradu i na obroncima Durmitora u kanjonju Tare u Crnoj Gori. Premijerno je prikazan 1933. godine, a glavnu ulogu u filmu igra Ita Rina, zvijezda predratnih njemačkih filmova. Film donosi priču njemačkih avanturista koji otkrivaju kulturna i prirodna bogatstva naših krajeva, uz neizbježnu ljubavnu priču koja upotpunjuje prikaz susreta dvije kulture, germanske i slavenske. Promociju knjige i projekciju filma u okviru „Dana audiovizuelnog naslijeđa i umjetnosti“ u Tuzli prati izložba slika nastalih na snimanjima bosanskohercegovačkih filmova.
„One pokazuju detalje sa seta najviše filma „Bitka na Neretvi“ i mislim da je to jedno lijepo podsjećanje. Kad ne bismo imali fotografije, kako bismo znali kako je svijet izgledao. Mislim da je ovo jedan vrijedan ciklus gdje vidimo i podsjećamo se, recimo, evo tu imate i Bartona, imate i Veljka Bulajića, imate još mnoge druge glumce, Kurta Jurgensa, Hardi Krigera itd, itd kojih više nema, a koji su zabilježeni na ovim fotografijama“, kaže selektor fotografija za izložbu, Faruk Ibrahimović.
Dani audiovizualnog naslijeđa su doprinos očuvanju naslijeđa kao identiteta Bosne i Hercegovine. Bosanski kulturni centar Tuzla se jedini u našoj zemlji na ovakav način posvećuje očuvanju audio i vizualnog naslijeđa i umjetnosti.
„Naše naslijeđe, pogotovo kada je u pitanju ova filmska građa je zaista u stanju u kojem država mora o njemu povesti više računa, a mnogo je tih dokumenata koji se čuvaju na medijima koji imaju svoj vijek trajanja. Nešto se na tome radi, ali vrlo malo i ovo je način da ukažemo na taj problem i da spasimo ono što se još spasiti može“, kaže Nedim Ćudić, stručni suradnik za odnose s javnošću Bosanskog kulturnog centra Tuzla.
Dani audio-vizualnog naslijeđa počeli su jučer projekcijama za školsku djecu. Manifestacija završava sutra panel diskusijom koja govori o turizmu i filmskoj industriji, odnosno poveznici između te dvije oblasti. U organizaciji ovogodišnjih Dana audio-vizualno naslijeđa sudjeluje i HKD Napredak Glavna podružnica Tuzla.
Enisa Alibalić
