Naslovna Blog Kava s Ivonom: Sjećanja al dente

Kava s Ivonom: Sjećanja al dente

Svake je godine početkom jula iz Austrije dolazila moja mala rodica. Ostajala je do kraja avgusta, odnosno do pred početak škole kod mamine najstarije sestre koja ju je čuvala. Rodica je mlađa od mene deset, a od mog brata četiri godine, pa je bilo sasvim logično da s njim provede makar za nijansicu više vremena nego sa mnom. Jednog je raspusta prolazio asfalt kroz selo i njih su dvoje stalno bili sa putarima, slušali muziku u kabini kamiona dok slatkorječivi vozač odvozi i kipuje zemlju na obližnje odlagalište, vozili se u bageru i valjku i kupili fore od kojih nas je bolio stomak do duboko u noć. Brzo su iz njenog svakodnevnog riječnika iščezavale njemačke riječi “na ja” i “egal”, a u umjesto njih je usvajala one naše – ma daaaaj, bolan, ba, boni…Ponekad bi došlo između nas i do jezičkih peripetija. Na primjer, jednom nas je pozvala da jedemo i pitala hoćemo li puter. Mi smo rekli da hoćemo iako nismo znali šta je to, a kada smo vidjeli da je iznijela margarin, osmolili smo nosiće jer nam margarin nije bio baš drag upravo zato što smo ga često jeli za doručak. Osim margarina, standardni doručak za djecu na selu bio je i bijela kafa – šolja domaćeg, kravljeg mlijeka pokapana sa pešest kapi kafe i zašećerena do besvijesti. Ručak i večera u ljetnim danima su podrazumijevali sataraš, boraniju, mladi krompir i pržene paprike pokajmačene domaćim kajmakom, a domaći hljeb se podrazumijevao. Za praznike i ljetne mise vadila se bijela peka zaštekana na dno zamrzivača, peklo pile i domile paprike. Fensi jela poput špageta al dente sa nekim crvenim sosom u kojem su se nazirali komadići peršuna jeli smo samo kada dođe mama naše male rodice odnosno moja najmlađa tetka. Uz te smo špagete tražili i po krišku hljeba jer se u selu samo pita jela bez hljeba. Nama djeci je bilo zabranjeno da objedujemo kod drugih ljudi i po tom pitanju su sve žene u mojoj porodici bile složne. Kada je najmlađa tetka došla krajem avgusta po svoje dijete, poslala je muža u mjesnu trgovinu po ribu rio mare jer smo izrazili želju da jedemo špagete po tetkinom modifikovanom receptu. Tetak nije našao odgovarajuću ribu zbog slabog asortimana u seoskoj trgovini, pa je tetka razočarano rekla:”Ta riba što si uzeo nikako ne valja!”
Rodica je skočila kao oparena i rekla:”Valja jašta, bona mama! Ja i bato Božo smo ovu ribu jeli čitavo ljeto sa putarima! Čitava brada od nje bude masna, ih milina…”