Vijest da je komšija S. dobio fasung kod trgovine obiđe selo brzinom munje. Odmah se pojedini latiše telefona i javiše njegovim sestrama kako je pijani S. prebijen na mrtvo jer je petljao sa udatom ženom koja ima više sisa nego zuba. Po seoskim nezvaničnim informacijama koje se u Njemačkoj kod sestara uzimaju kao najzvaničnije moguće, izlemao ga je muž te rospije jer je eto nesretni S. dobio ono što većina muškaraca više puta dnevno poželi. Sestre nazvaše jadnog S.
– Šta se to dešava?
– Koje, dražesna sestrice? – upita S.
– Šta koje? Popio si batine, a još pitaš koje?
– E, jeb’o ga ti, sestro, kad popijem pivu budem kriv, kad popijem batine i tad. Ima l’ kraja?
– Zašto te istuk’o taj čovjek?
– Koji čovjek? – upita S.
– Čo’ek tvoje švalerke. – dreknu sestra.
– Ja nemam švalerku, ja sam pošten čovjek, moralan. I nije me istuk’o on već ona.
– Molim? Što?
– Zato što sam prizn’o da se mi volimo i da me spopadala đe god je stigla. Ona kaže da sam joj nagrdio brak, ha, jakog mi braka, sestro mila. Kakav je to brak u kojem žena traži valjana muška napolju? Odgovor je – nikakav! I ja ne mogu narušit’ nešto što je već u samoj materiji nikakvo.
– Šta filozofiraš? – dreknu sestra – Jesi li ti svjestan šta pričaš?
– Jesam. Kad žena ima, da prostiš, u kući, onda nema razloga da oto traži vani. Muško traži svuđe, pa đe upali, upali, ali žena ne. Žena traži samo ono što nema i niko je i ne smije radi otoga krivit’, samo naš narod zatupljen, pa neće istini u oči da pogleda. A ona moja tražila ono što nema u kući – ljepotana. Onaj njen, nije da se rugam ali, nije mi ni do koljena.
– Jesi li ti lud? – uključi se druga sestra.
– Nisam ja lud, to ti i pokušavam dokazati, narod je lud.
– Gdje si sad?
– Evo me kod doktora u sobi đe on ordinira. Sad me izvadili iz CT – ove sobe i dovukli na točkastom, kožnom otomanu do ovde.
– Šta će biti dalje?
– To ne znam. Pričaću s njom, pa ako se šćedne udavat…
– Budalo jedna, pitam šta će biti dalje sa liječenjem, hoćeš li ostati u bolnici?
– Jeb’o to, bitno da su je, da izvinete, ušili.
– Koga?
– Pa ranu! – i nastavi u svom pjevušećem stilu – Rana k’o rana uvijek me zaboli na promjenu vremena…
