Naslovna Blog Kava s Ivonom: Da prostiš i da izvineš

Kava s Ivonom: Da prostiš i da izvineš

Jutros je Derviš došao komšiji S. sa, kako ispovijedaju Zeničanke cijeli dan, nikad većim problemom. Njihov propust je bio to što su propustile prve dvije rečenice besjede.
– Pa šta se desilo konkretno s otim? – upita kunjavi S. pred kućom dok čekaju da provre kafa.
– Desilo se to da ga, da prostiš, nisam izvadio na vrijeme, eto to se desilo.
– Pa đe ti je pamet bila? – frknu S.
– Ma stio još malo uživat’ i eto napravi sebi neviđena belaja.
– Ma ja ba, bitno da je tebi bilo lijepo to malo vremena, a sad kuku jadi.
– Nisam doš’o po pridike već po pomoć.
– Ma pomoću ti, ne sikiraj se ništa, to se lako riješi. Bitno je malo raščistit’ oko nje ako je začupavila, onda šarafcigerom oko ploda, plod se iščupa začas ako valjano sastružeš okolo i eto.
– Šuti, začupavila je skroz. A kako znaš đe tačno plod?
– Joj kako znam, cccccc! Stvarno mi postavljaš glupa pitanja.
– Moremo l’ to bez anestezije?
– Imš cenera, pa kupi rakiještine brlje i polako ćemo.
Dogovoriše se njih dvojica da se posao radi sutra oko četiri sata. Kada je Derviš otišao kući, Zeničanke se prikučiše odradi i zovnuše S. rukom.
– Koliko je star plod?
On nešto računa na prste i reče:”Čet’ri mjeseca, dakle od marta pa do sad.”
– Pa što ga ne ostavi, jer…
– Pa gledate l’ vi dnevnik? – frknu S. – Na sve strane se najavljuju nestašice hrane, a vi tu pametujete. De mi sad recite ‘oćete l’ ga vas dvije ‘ranit’ ako ga ostavi?
– A što se ti petljaš u oto sve? Znaš li ti da je…
– Petljam se jer mi je jaran u behutu i pustite me sad na miru, moram odmorit’ ruke za sutra.
Selo brzinom munje obiđe vijest da je neka Dervišova trudna i da će ga S. spasiti svih muka. Derviša nazvala sestra i grmi na telefon. Ja sam cijelu ovu dramu propustila, jer sam bila u gradu, pa čim stigoh kući odmah mi Zeničanke prepričaše šta se zbiva. Nakon pola sata mi dođe S. na kaficu, pa se usudih da ga malo propitam o Dervišu.
– Pusti budalu, seko, nije izvadio bijeli luk na vrijeme, ona mu se pera sasušila i odnio ih vjetar, pa sad ne zna lukovice da nađe u liji, a lija začupavila, to mu  otežava stvar, a ja znam ofrlje đe su, jer sam ih ja i sij’o.