U vrijeme kada nam je mir među ljudima toliko potreban, a ljubav i dobro postaju nasušna potreba svih nas, Tuzla će u srijedu 10. prosinca, biti središte multikulturalnosti Bosne i Hercegovine.
U organizaciji Bošnjačke zajednice kulture, Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva Prosvjeta, Židovskog kulturno-prosvjetnog i humanitarnog društva La Benevolencije i Hrvatskog kulturnog društva Napredak, u Tuzli će biti upriličen jedan od najljepših glazbenih događaja, koncert “Suzvučja”, na kojemu će nastupiti u srijedu 10. prosinca u 19, 00 sati u Hrvatskom kulturnom centru.
Na koncertu će nastupiti renomirani Mješoviti zbor „Lege artis”, kojim ravna mr. art. Jasmin Hasić i koji je prepoznatljiv po svojoj glazbenoj izvrsnosti i interpretativnoj preciznosti.
Ovaj prelijepi glazbeni događaj, koji nas sve poziva na jedinstvo različitosti, bio je povod za razgovor s Dejanom Garićem, predsjednikom sarajevske Prosvjete.
Razgovarala: Maja Nikolić
HG: Gospodine Gariću, kako vidite simboliku zajedničkog nastupa kulturnih društava koja pripadaju različitim tradicijama, ali dijele isti prostor – Bosnu i Hercegovinu?
GARIĆ: Ono što mnogi ne znaju, jeste da saradnja temeljnih organizacija kulture naroda BiH nije plod ovog vremena. Ona je postojala i prije jednog vijeka, u vrijeme kada to možda i nije bilo toliko očekivano. Jedan od primjera jeste to da su tadašnji “Gajret”, prethodnik današnje Bošnjačke zajednice kulture, i tadašnja “Prosvjeta”, još dvadesetih godina prošlog vijeka otvorili nekoliko zajedničkih đačkih domova prvenstveno u Hercegovini, ali i u ostatku BiH. Danas, ta saradnja je na jednom višem nivou. 2020. godine osnovano je koordinaciono tijelo, Međukulturno vijeće BiH. Ono nije klasično tijelo, već zaista poseban vid saradnje, u kome sva četiri društva zajednički rade na izgradnji kulture, a samim tim i budućnosti Bosne i Hercegovine. Naš cilj jeste čuvati vlastitu tradiciju, vlastiti identitet, ali i pokazati da su ti identiteti duboko ugrađeni u temelje Bosne i Hercegovine, i da budućnost, ali i sadašnjost ne postoji bez zajedničkog rada.
HG: Koliko ovakvi događaji, po vašem mišljenju, mogu mijenjati percepciju i vraćati povjerenje među ljudima?
GARIĆ: Ne samo da mogu, već i moraju. Povjerenje je odavno narušeno, i svaki turbulentan period u ovoj zemlji, na ovom tlu, dopusti da na površinu izađu ljudi, za koje mislim da su manjina, ali toliko glasna i manipulativna, da uspiju da poljuljaju veze među ljudima koji žive zajedno već vjekovima. Ovaj koncert nosi naziv “Sazvučja” upravo iz tog razloga – da pokaže kako naše pojedinačne melodije (i bukvalno, ali i figurativno) u zajedništvu, i u saradnji, i u konačnici, ne daju zbrku, već jednu harmoniju. Da zajednički zvuče onako kako će zvučati i u srijedu u Tuzli – fantastično!
HG: Kolika je uloga “Prosvjete”, kao srpskog kulturnog društva, u njegovanju međusobnog poštovanja i razumijevanja?
GARIĆ: Usudit ću se kazati – jednaka kao i ostalih društava. Niko od nas nema drugačiju ulogu. “Prosvjeta” je tu da čuva i baštini srpsku tradiciju, da čuva jezik i ćirilično pismo, ali ništa od toga se ne može odvojiti od ostalih segmenata kulture. Uzmimo za primjer jednog od velikana – Aleksu Šantića – koji je gotovo cijeli vijek proveo na obalama Neretve, u Mostaru koji je tada bio stjecište četiri kulturna vrela, srpskog, ali i hrvatskog, bošnjačkog i jevrejskog. Da nije bilo tako, vjerovatno bi Šantić ostao neprepoznat pjesnik, lokalnog značaja. Ali, zbog toga što se napajao sa vrela svih kultura, zbog toga što su imale takav utjecaj na njega, danas imamo njegovu zaostavštinu takvu kakva jeste. I to je samo jedan od stotina primjera. I to je ono što svi radimo. I to je ono što moramo nastaviti. Čuvati naše pojedinačne identitete, ali ih čuvati tako da grade ovo predivno klupko koje Bosna i Hercegovina jeste.
HG: Jeste li u procesu pripreme koncerata Suzvučja imali trenutke koji su vam posebno potvrdili da zajedništvo nije samo ideja, nego realna mogućnost?
GARIĆ: Da takvi trenuci nisu postojali, ove priče ne bi ni bilo. Da nismo svi vjerovali da je ovo što gradimo značajno i važno, i da u vrijeme kada mnogi razgrađuju ono što nas veže, mi moramo graditi veze, onda ne bismo i krenuli u ove poduhvate. Neki će pomenuti stih “za ideale ginu budale” – možda, ali da idealista kroz istoriju nije bilo, ne bi bilo ni čovječanstva danas. Možda izgleda da se borimo protiv vjetrenjača, ali kao Don Kihot, jurišaćemo. I tu moram citirati Branka Ćopića, koji piše ono predivno pismo Ziji Dizdareviću – “Svak se brani svojim oružjem, a još uvijek nije iskovana sablja koja može sjeći naše mjesečine, nasmijane zore i tužne sutone.”
HG: Koliko je važno da ovakvi koncerti budu organizirani u gradovima poput Tuzle, koja se često navodi kao simbol suživota?
GARIĆ: Do sada smo koncerte održali u Sarajevu, Mostaru, Brčkom i Doboju. Tuzla jeste jedan otvoren grad, širokog srca. Ali nije važno održati ovakve koncerte samo u takvim gradovima, važno je ići i u manje sredine, otići ljudima u mjesta koja nemaju takvu reputaciju, pokazati im da su u izgradnji ove zemlje i oni važni i bitni.
HG: Što biste poručili građanima BiH koji možda smatraju da se nacionalna društva bave samo “svojim” identitetom, a ne zajedničkim prostorom kulture?
GARIĆ: Još jednom samo podvući ono toliko puta naglašeno. Gordije je presjekao čvor, jer ga nije mogao rasplesti. Bosanskohercegovačka kultura satkana je od pojedinačnih kultura. Izvucite nit jedne od njih, i klupko će biti siromašnije, slabije i labavije. A naš posao je da ga ojačamo i učinimo zanimljivim, posebnim i unikatnim.
HG: Koje su poruke koje želite da koncert Suzvučja u Tuzli pošalje, posebno mladim generacijama?
GARIĆ: Oni koji u srijedu, u 19, 00 sati, budu s nama u Hrvatskom kulturnom centru, u srcu Tuzle, osjetit će tu poruku. Pozivam ih da nam se pridruže, i da vide da nije sve u jednoj boji, već u paleti, da nije sve u jednom tonu, već u Sazvučju različitosti, koje se nadopunjuju, i prave jednu fantastičnu, bosanskohercegovačku harmoniju.
