Naslovna Istaknuto Alisa Teletović: Umjetnica čija djela otvaraju jedan Novi svijet

Alisa Teletović: Umjetnica čija djela otvaraju jedan Novi svijet

U Tuzlu večeras stiže istaknuta bosanskohercegovačka akademska slikarica, Alisa Teletović čija će djela krasiti Galeriju Kristiana Krekovića u Tuzli. Organizatori izložbe, HKD Napredak Glavna podružnica Tuzla i Franjevački samostan Tuzla najavljuju da će  zasigurno biti posebno, jer za Alisu kažu da je građanka svijeta, budući da se njezina djela nalaze diljem planete, a i izlagala je i u brojnim umjetničkim galerijama.

Ova višenagrađivana bosanskohercegovačka i australijanska umjetnica svojom angažiranošću hrabro je ukročila i u svijet poduzetništva. Žene su čudo, kaže ova suvremena umjetnica.

Naš razgovor započeli smo odmah pitanjem koliko je osobno umjetnost ispunjava.

“Moja umjetnost je ogledalo mene same i društva oko mene. Ja posmatram iznutra, osjećam i zatim slikam. Ona me ne samo ispunjava već spašava, spašava me od tmine naše sadašnjice, ali i usrećuje, daje nadu i ljubav”, kaže ova istaknuta umjetnica za Hrvatski glasnik.

A umjetnost ima nemjerljivu moć.

“Umjetnost je uvijek živa i u svima nama. Čitav univerzum je u nama. Uloga čovjeka je da kroz taj univerzum ugleda sebe, srce koje nosi i dušu koju ima i samim tim on ili ona ima moć. Mi smo stvoreni kao umjetnost”, kaže nam Alisa Teletović

S Alisom je uvijek zadovoljstvo razgovarati I o ulozi žene u današnjem društvu. Iako se ovo čini kao veoma široko pitanje koje zahtjeva dugačke odgovore i analize, ali u Alisinom slučaju jasno da je moć žene u njoj samoj, u svakoj ponaosob.

“Sa zadovoljstvom prihvatam ulogu žene, mi smo blagoslovljenje kroz prostranstva koje su u nama i izazove da se nađemo… Zatim moć je u nama u kroz ljubav, ljubav prema porodici, domu, gajenju sigurnog mjesta. Moć žene je u prihvatanju, djelovanju, u empatičnom shvaćanju ljudi oko nas i mislim kada bi se svijet oslonio na ženu, žene, mi bismo svi živjeli u ljepoti, zadovoljstvu i radosti… Ali i žena kao i muškarac mora da se nađe, poradi na sebi i svom razvoju”, istaknula je Teletović koju mnogi nazivaju suvremenom umjetnicom, umjetnicom novog doba.

“Suvremena umjetnost je zaista itekako ušla u naše društvo i već odavno je prisutna na umjetničkoj svjetskoj sceni. Ona se ponekad negira i ne shvaća najbolje, samo zato jer je okrenuta sebi i svom načinu govora.  Ona sagledava bolne stavove društva i daje odgovore kroz prizmu umjetničkih tehnika. U zadnje dvije tri godine mladi ljudi su u dodiru sa tehnologijom, internetom i upoznavanjem sa modernošću, počeli da se kreću u sebi i sa sobom, i da se oglašavaju i pokazuju svoje radove.”

Suvremena umjetnost je drugačija, svoja, autentična i eksperimentalna, a to je sloboda koja je i najvažnija, stoga baviti se umjetnošću danas i nije baš tako jednostavno, a mnogima ni prihvatljivo.

“Biti umjetnica ili slikarica danas je isto kao nekada davno. Teško, neshvatljivo, nerazumljivo, posebno, uzbudljivo. Međutim, ja se trudim godinama da kroz svoje vrijednosti i osobine izdižem i budem u svojoj energiji i nadi da će se moja ljubav i strast prepoznati, poštovati i voljeti”, istaknula je Alisa Teletović.

Razgovarajući o tome kako bi oslikala ovdašnje žene, kao hrabre i odvažne ili krhke i lako prilagodljive, kaže:

“Žene našeg podneblja su itekako hrabre, odvažne, pametne, lijepe, sa otvorenim rukama, ali nose i nosile su oduvijek terete generacija, potomaka ratova, krvi, mržnje, zavisti i patriarhata koji dominira na našim prostorima. One starije od nas su prave heroine, one čiji se glas nije čuo niti mogao, one čije porodice su bile svetinja, dom, djeca, ognjište, koje su triple teške uslove života. Žene su se danas probudile. Počele su da se bore za svoje vrijeme, za sebe, da se okreću sebi i da jačaju žensku energiju koja je toliko prožeta muškom, koja je toliko postala agresivna i dominatna, da je potrebna sad da se očistimo od toga, pa da usput i muškarci krenu da se razvijaju i rastu, da bi jednog dana u budućnosti bili kompletni, zdravi i zreli… Onda možemo stvarati spas i raj zajedno na ovom svijetu.”

Onaj tko Alisu prati, njezin rad prije svega, onaj tko čita o njoj zaista može mnogo naučiti iz njezine umjetnosti, prije svega upoznavati jednu pozitivnu stranu života. Kaže nam da je izabrala ugledavati se na sebe, rasti i svakodnevno se razvijati.

“Posebno nakon smrti moje majke prije pet godina. Tada sam shvatila da smo ljudi ispunjeni bolom, traumama, poremećajima i osjećajima koji vladaju našim životima. Još uvijek se borim s tim, ali sam dosta “proradila na osjećanjima”, dosta isplakala suza i pogledala se u ogledalo. Mi smo divna Božja bića, ali smo se izgubili kroz vrijeme ratova, mržnje, krvi i zamjenili smo ljubav, mir i empatiju sa ulogama čovjeka koje su nas iscrpile i uništile”, priča nam Alisa.

Njezina životna priča je bogata priča od tri života, u kojoj postoji i loše i dobro, ali je, kaže nam,  izabrala i bira slikati pozitivne stvari, ljepotu života i nadu koju ljudi prepoznaju u njezinim  slikama. Bogatstvo svega toga se nalazi u Alisinom načinu slikanja i procesu slikanja. Zanimljivo je kako je pred pandemiju imala seriju slika u kojoj se osvrnula na društvo i prikazala kako ga vidi,  pozivajući na “Pogled u sebe”, tako da u Alisinom radu ima i tamne strane, mnoga su čudovista u nama, kaže nam.

Ova svestrana i jedinstvena umjetnica svjesno bira da se ne prepusti tami već sjaju i radosti života. To je izbor. Izbor da je univerzum u svakome od nas, a Alisa nastavlja slikati  tko je i kakav je čovjek iznutra.

Gotovo da je svi svaki put pitaju zašto se vratila iz Australije u Bosnu i Hercegovinu, nakon sedamnaest godina provedenih tamo gdje su njena djela bila visoko cijenjena. Svaki put ima tako jednostavan odgovor.

“Vratili smo se zbog umora od života i opstanka tamo, jer smo zbog rata 1994. godine bili primorani da odemo kao mladi ljudi. Vratili smo se da  djeca nauče naš jezik i upoznaju dedu i nenu. Vratili smo se da se odmorimo i budemo u svojoj zemlji, da se borimo i dajemo sve od sebe kao što smo i u tuđoj zemlji radili. Vratili smo se da budemo sa roditeljima, jer smo ih ostali željni i oni nas. Vratili smo se, jer je to sudbina htjela da sagledamo svoje korjenje i identitet”, kaže Alisa za Hrvatski glasnik.

Pitamo je, kako povratak promatra danas, kada iz BiH svi odlaze.

“Iskreno što se tiče moje karijere, recimo da sam izabrala teži put. Nesvjesno, bio je jači osjećaj da se trebaš vratiti kući. Međutim, tamo sam gradila sebe i svoj karakter i karijeru koja je išla uzbrdo. Moje slike su bile prihvaćene, voljene i ja sam osjećala da sam prihvaćena. Ko zna gdje bi sad bila nakon 10 godina i koju bi vrijednost dosegle moje slike. Mirim se s tim svaki dan, jer  je moja sudbina bila povratak zemlji, kući ma kako god ta kuća klimava bila”, poručila je ova sjajna umjetnica svjetskog glasa.

Lijepo je znati da Alisa ostaje ovdje i nastavlja biti vizionarka.

“Moje vizije su bile jake i snažne i svih ovih zadnjih godina intenzivne za ljude oko mene. Moje ideje su dobre i utopijske. Međutim, kako sredina nije najzdravija, nije zrela, shvatila sam da ja kao stranac u svojoj zemlji, ovako progresivna i dinamična, iskrena, u vrlo teškoj situaciji da bilo šta promjenim. Zato mijenjam sebe i radim na sebi, na svojim strahovima, traumama i nadam se da ću kroz moje nezavisno djelovanje  i umjetnost bar malo da otvaram vrata iscjeljenja i razmišljanja, propitivanja, ko smo mi? Šta radimo ovdje? Zašto smo tu? Šta je naš identitet, pripadanje, koja je to naša zemlja, naš dom. Koje su uloge za nas određene i šta ostavljamo iza sebe.”

I zaista je tako. Alisine slike, vidjet ćete, ostaju da otvaraju jedan Novi svijet. Nemojte propustiti doći večeras u 19, 00 sati i upoznati sjajnu umjetnicu Alisu Teletović.

Maja Nikolić