Festival klasične glazbe “Franjo Bosanac” bit će svečano zatvoren večeras koncertom istaknutih umjetnika Ivana Batoša na klaviru i Božana Beje na klarinetu, koji će biti održan u Hrvatskom kulturnom centru Tuzla s početkom u 19 sati.
Kako ističu organizatori iz HKD Napredak Glavna podružnica Tuzla i Franjevačkog samostana, publiku očekuje večer vrhunske glazbe, emocije i umjetničkog dijaloga dvojice glazbenika koje povezuje dugogodišnja suradnja, prijateljstvo i zajednička ljubav prema glazbi.
Pijanist Ivan Batoš, u razgovoru za Hrvatski glasnik, ne krije koliko mu znači biti dio festivala koji nosi ime Franje Bosanca, čovjeka koji je ostavio dubok trag u kulturnom životu ovih prostora.
“Izuzetno mi znači biti dio festivala “Franjo Bosanac”. Razveselio sam se pozivu organizatora, jer smatram da darove koje imamo trebamo dijeliti s drugim ljudima, a muzika je pritom jedno od najljepših sredstava povezivanja. Osmišljavanje ovakvih programa i rizik izvedbe uživo danas kad je sve dostupno u nekoliko klikova, važan su element ljudskosti koja nas sve drži na okupu”, kaže Batoš.
Večerašnji koncert donosi i posebnu umjetničku priču dvojice glazbenika koje veže dugogodišnji profesionalni odnos. Batoš i klarinetist Božan Bejo upoznali su se još tijekom studija na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, gdje je Batoš bio njegov profesor i umjetnički suradnik.
“On je jedna od najsnažnijih umjetničkih osobnosti u čijem sam izgrađivanju i rastu imao čast sudjelovati. Individualan, emotivan i neposredan. Potječemo iz istog kruga, on je iz Kaštela, a ja sam iz Splita, ali povezao nas je Zagreb. Odnos studenta i profesora prerastao je u profesionalni odnos dvojice kolega i unatoč tome što smo angažirani na dva udaljena Sveučilišta, ja kao docent na Sveučilištu Sjever u Varaždinu, a on kao asistent na Umjetničkoj akademiji u Splitu, drago mi je što smo uspjeli pripremiti ovaj program za tuzlansku publiku”, ističe Batoš.
Upravo festivali poput “Franje Bosanca”, smatra on, imaju posebnu vrijednost u vremenu kada je glazba dostupna na svakom koraku, ali je živog susreta s umjetnošću sve manje.
“Festival poput ovoga važan je da potakne mlade ljude da pronađu svoj mir i ljubav u glazbi, o kojem god žanru ili stilu da se radi. Bez žive interakcije nije moguće osjetiti utjecaj koji glazba ima na svakog pojedinca, ako joj odluči dati priliku da ga oblikuje”, govori Batoš.
Za njega koncert nije samo izvođenje nota, nego pričanje priče kroz emociju, pokret i komunikaciju s publikom.
“Najvažnije mi je ispričati priču. Sviranjem, gestom, pa čak i riječima između skladbi. Smatram da je važno publici iznijeti neka zapažanja o djelima koja se izvode. U zadnje vrijeme to često radim na društvenim mrežama danima prije nekog koncerta. U jednom osvrtu splitska je muzikologinja Karmen Širović takav postupak nazvala interaktivnom programskom knjižicom u nastajanju. Program koncerta nipošto nije ograničen na podatke o djelima koja se izvode. Jednako je važno osobno iskustvo, neke korelacije, asocijacije. Sve to stvara jedinstvenu mrežu dojmova koje glazba može potaknuti kod ljudi”, kaže Batoš.
Posebno emotivno govori o iskustvima s publikom u Bosni i Hercegovini, gdje je već godinama prisutan kroz pedagoški i umjetnički rad.
“Moja iskustva s publikom u Bosni i Hercegovini su sjajna. Nekoliko godina sam bio vanjski suradnik Muzičke akademije u Sarajevu i tamo otpratio nekoliko odličnih mladih saksofonista. Zabavljala me ta interakcija s raznovrsnim studentima s kojima sam uvijek imao ograničeno vrijeme za probe, pa smo zajedno naučili biti vrlo ekspeditivni. Također, čest sam gost Međunarodne škole Ardea u Čapljini gdje se u izuzetnim uvjetima, zahvaljujući franjevcima usavršavaju generacije mladih glazbenika. Naposljetku, u Tuzli sam nastupio prošle godine uz Arijanu Gigliani Philipp i taj koncert ostao mi je u sjećanju po besprijekornoj organizaciji i vrlo toploj reakciji publike, pa se jako veselim novom izazovu”, prisjeća se Batoš.
Dodaje kako je posebno važno njegovati sjećanje na ljude poput Franje Bosanca, jer upravo takve ličnosti ostavljaju trag za buduće generacije.
“O Franji Bosancu danas vrlo malo govorimo i zato mi je drago da festival nosi njegovo ime. Povijesne ličnosti ne izdižemo kao uzore da bismo dokazivali kako je nekoć bilo bolje, već da bismo u današnjem vremenu stvorili preduvjete za razvoj nekih novih povijesnih ličnosti za generacije koje dolaze. Svako vrijeme ima svoje junake. Na nama je da ih prepoznamo i potaknemo da pruže najbolje od sebe”, poručuje.
Na kraju razgovora uputio je i snažnu poruku mladim glazbenicima, ohrabrujući ih da ne odustaju nakon prvih prepreka.
“Uvijek volim istaknuti primjer Olivera Dragojevića. Njegov prvi nastup na splitskom festivalu 1967. s pjesmom “Picaferaj” bio je za današnje pojmove potpuni promašaj. Ne da nije dobio nagradu, nego nije ni ušao u finale. Bilo mu je tek dvadeset godina. Koliko bismo svi mi danas bili siromašniji da je zbog toga odustao od muzike? Zato mislim da je obrazovanje klasičnom glazbom odličan put prema svim žanrovima, a svatko će na kraju pronaći ono što ga najviše raduje”, zaključio je Ivan Batoš u razgovoru za Hrvatski glasnik.
Zahvaljujući predanom radu HKD Napredak Glavna podružnica Tuzla i Franjevačkom samostanu, Tuzla već godinama živi trenutke vrhunske umjetnosti koji oplemenjuju publiku i ostavljaju trajne uspomene.
U vremenu kada su istinske vrijednosti često u sjeni užurbanosti svakodnevice, ovakvi događaji podsjećaju koliko su važni ljudi koji strpljivo i s ljubavlju čuvaju kulturu, tradiciju i duh zajedništva.
Festival “Franjo Bosanac” nije samo niz koncerata, nego prostor susreta umjetnosti, emocije i ljudske topline koji iz godine u godinu oplemenjuje kulturni život Tuzle.
Maja Nikolić
