Piše: Ivana Marić
Nije ovo prvi put da neko od „važnih“ ljudi iskorištava nezaštićenu djecu, posebno djevojčice kako bi zadovoljili svoje neostvarene želje, a svoju bijedu iskalili na sirotim djevojčicama, na očigled cijelog društva. I ranije se dešavalo da su „važni“ političari, religijski predstavnici, profesori, policajci i drugi gubitnici svoju moć dokazivali nad nemoćnima, a mi smo ih pustili da prođu nekažnjeno. Pustili smo ih da se izvuku i da nastave da žive životima pravednika, da zauzimaju prva mjesta u bogomoljama, da se predstavljaju moralnim gromadama koje su željele pomoći „zalutalim ovčicama“.
Umjesto da jedino u njima vide krivca, mnogi su tražili opravadanja. Krivicu su prebacivali na djecu – djevojčice i dječake – tvrdeći da su sve izmislili ili da su sa svojih desetak – petnaest godina starosti zavodili muškarce u kasnim godinama. Muškarce koji su i sami imali djecu, neki od njih unučad istih godina kao one koje su zlostavljali. Ako takve osobe uopće možemo nazvati muškarcima.
Nismo tražili krivca u počiniocima, već u onima nad kojima je zlo učinjeno.
Pogrešne ljude smo ohrabrivali
Stoga ne treba da nas čudi da se sve to ponovilo i da se sigurno ponavlja u još mnogo slučajeva za koje ne znamo, ili se pravimo da ne znamo i ne vidimo. Zašto ne bi nastavili, kad su se prethodni zločinci izvlačili bez kazne. Ne samo da je izostajala krivična odgovornost, već ih nismo ni izopćili iz društva već smo ih i dalje smatrali moralnim i dostojnim članovima društva. I dalje ih puštamo da podučavaju neku drugu djecu i da se navodno brinu o njima.
Kakvu smo poruku slali žrtvama, toj maloljetnoj djeci? Kakvu smo poruku poslali svim drugim žrtvama? Kakvu smo poruku poslali svim zlostavljačima?
Ohrabrivali smo zlostavljače, a ušutkivali žrtve. Ponavljali greške. Ponavljali nepravdu.
Zakazali smo kao društvo
Nije ovo grijeh samo onih koji su napravili ovo krivično djelo. Ovdje je cijelo društvo zakazalo – po ko zna koji put. Ovu djecu smo svi kolektivno iznevjerili, od roditelja koji se nisu brinuli o njima, ostalih članova porodice, staratelja, rukovodstva domova u koje su bili smješteni, uposlenika tih centara, onih koji su trebali njih da kontrolišu, a posebno od policije koja je trebala biti najjača karika u zaštiti njihovih prava. Umjesto da ih zaštite oni su iz podvodili i trgovali njima da bi zadovoljili svoju pohotu i na njima zaradili novac.
Koliko jadan i surov moraš biti da na tome zarađuješ i da jedno dijete seksualno iskorištavaš?
Da li će ih i sudovi iznevjeriti?
Jedina instanca koja je preostala da zaštiti, ne samo ove, već i sve druge žrtve zlostavljanja, je sud. Ukoliko i ovaj put zakažu, kao što je to ranije bio slučaj, ukoliko i ovaj put dopuste da se zlikovci izvuku bez kazne, a žrtve prikažu krivcima, to će izazvati dodatni val nasilja. Žrtve ćemo ponovo ušutkati, a kriminalce ohrabriti. To neće biti presuda samo u ovom slučaju, to će biti presuda za mnoge slične slučajeve. Zbog toga bi kazna trebala biti stroga da služi kao opomena svim kriminalcima koji pomisle da se okoriste o maloljetnicima, a ujedno i kao ohrabrenje svim drugim žrtvama da prijave zlostavljače. To će uraditi jedino ako im jasno pokažemo da nećemo krivicu tražiti u njima, već da ćemo im pružiti zaštitu. Posebno je ovo bitno da pokažemo onima koji nikada u životu nisu imali zaštitu i kojima je cijeli život isprepleten razočarenjem, ostavljanjem i raznim vrstama nasilja i zlostavljanja.
Izopćenje iz društva
Moramo pokazati da kao društvo nismo potpuno zakazali, da među nama ima dovoljno onih koji će javno osuditi kriminalce, da im se nećemo smješkati kad ih vidimo i tražiti im opravdanja, već da ćemo ih smjestiti tamo gdje i treba, u tamnicu, kako zatvorsku, tako i društvenu. To ne radimo kada je u pitanju finansijski kriminal i korupcija, jer od takvih ljudi pravimo heroje i žrtve političkih namještaljki. U ovakvim slučajevima zloupotrebe najranjivijih kategorija to moramo uraditi. Moramo i njima i svim ostalima pokazati da to nećemo tolerisati i da ćemo svakoga od njih propisno kazniti. Krenula sam napisati da nas to razlikuje od životinja, ali životinje nikada ne bi na ovaj način zloupotrijebile svoju mladunčad.
Djeca su dovoljno patila, nemojte im dalje otežavati
Previše je dokaza da bismo govorili o presumpciji nevinosti. Previše je ljudi umiješano u ovo da bismo govorili o izoliranom slučaju. Previše su patnje ova djeca pretrpjela da bismo pustili da ovo prođe bez kazne i to ne samo počinilaca, već svih onih koji su dozvolili da do ovoga dođe.
Pojedini mediji su, suprotno svim moralnim i profesionalnim načelima, objavili imena žrtava, pronašli su ko su im članovi porodice i detalje iz njihovih života. Time nastavljaju niz finansijske zarade na nesreći ove djece. Oni koji takve vijesti čitaju, umjesto da ih prijave također nastavljaju zlo koje ova djeca od rođenja trpe.
Pokažimo dostojanstvo. Zaštitimo ovu i svu ostalu djecu. Pomislite kako biste se osjećali da se to dešava vašem djetetu. Pokažimo ljudskost. Zaustavimo niz zla.
